Ma jebo T život. Upravo tako. Dobra je ovo reklama. Ili anti-reklama. Nako je poučna podosta. Nego baš mi se sve ujebalo jučer pravo i pravo je bio loš dan. Taj dan je baksuzan, zar nije dosta što je jesen?
Prije par dana imali smo grupni sastanak, odnosno nekakvu vrstu grupne psihološke terapije za članove NGO-a u kojem ja radim. Nije to ništa čudno to su uobičajeni sastanci na tjednoj bazi + individualni sastanci sa psihologom na otprilike mjesečnoj bazi. To je vjerovatno prevencija da od našeg silnog rada za koji dobivamo nevjerovatne sume novaca nebi popizdili i uletjeli u prostorije naše organizacije s rumunjskim kalašnjikovom. Novac kvari ljude, zapamtite to.
No kako bilo da bilo uglavnom tema razgovora, sastanka, terapije, nazovite to kako hoćete bilo je planiranje vremena i upotpunjavanje vremena. Što je dakle bitno da se čovjek dobro osjeća i bude upotpunjen ako se smijem tako izrazit. Moja teorija je dakle bila ta da je meni dan upotpunjen, odličan i da se ja na kraju krajeva osjećam zadovoljnim ako ispunim 75% predviđenih radnih zadatka. Pošto to u pravilu bude negdje od 5-12% tako da mi je 75% pravi uspjeh.
I hajde. Jučer sam dakle imao isplanirano par dana unaprijed… i sve ti to odgoda od 6 sati ujebe….
Stvar počinje direktno ujtro oko sedmice kada sam se ustao i pripremio sa da oko 8 krenem na fakultet nebili tamo bio oko pola devet pa da u 9 pristupim ispitu koji će mi omogućiti (u slučaju da ga uspješno položim) upis u slijedeću godinu. Plan je bio otprilike ovakav ukratko:
9.00 Ispit
11.00 Autom za Brod
14.00 GP Šamac/ GP Slavonski Šamac
14.30 Slavonski Brod
SUBOTA:
10.00 Autobus za Beograd
14.00 Beograd (kava na Terazijama, điranje…)
22.00 Autobus za Slavonski Brod
02.00 Slavonski Brod
Takav je bio plan. Ukratko daklem mislim bilo je milijun drugih malih stvari još nebitnih ubačenih. Međutim… to što su me do fakulteta zalila vodom (kiša je padala) dva trolejbusa i taxi nije me pokolebalo u namjeri da uspješno položim ispit. Na fakultetu sam čumeč čekajuć bio sat vremena da bi na kraju slučajno otkrio da je ispit pomjeren za 15.00. Iz mog malog plana se može recimo pretpostaviti da bih ja inaće u to vrijeme već negdje jeo sarmu kod kuće.
Kako bilo da bilo ipak sam odlučio ostaviti male promjene u planu pa nekako to sve iskemijat. Sorry but jebiga nakon svršenog ispita (koji je bio pismeni btw.) rečeno nam je da moramo čekati do ponedjeljka u 9.00h. Tako da mi je propao cijeli weekend. I što je najgore nemogu ići busom u pon. kući za Bos. Brod zato što je GP Slavonski Brod zatvoren zbog priključenja carinskog terminala na most. Do utorka u 7. Kako ću kući već neznam al smislit ću nešto.
I evo za kraj jedna čorbina pesma o lošem danu.
Zašto sam otišao bluz
Riblja Corba – Zasto sam otisao bluz
Krenem ja izjutra u preduzece
bice da tog dana nisam imao srece
portir na kapiji je citao dnevnu stampu
nije mu padalo na pamet da podigne rampu
rece: “Druze, ne mozes unutra,
ne moras ni da dolazis sutra,
idi u socijalno i odnesi cage, il’ si na prinudnom
il’ si visak radne snage.
Odem do pijace da kupim secer i ulja,
kilo’ leba zelen za supu i kilo’ pasulja,
al’ nema pola toga sto mi treba,
jedva mi pekar ispod tezge dao ‘leba,
kupim sibice i paklo partnera,
i dodjem do podnozija solitera,
tu mi je gajba iznajmljena
u njoj smo privremeno ja i zena.
Ne znam da l’ je pobegla sa soferom,
il’ mozda sa vodoinstalaterom,
sta cu kad sam se vezao sa bestijom,
sa obicnom kurvestijom,
nije mi poruka napisala,
samo je jednostavno zbrisala,
i tek sam tada konacno sazn’ o
da je u kuci nekako prazno.
Zaboleo me cir pa sam popio lek,
srecom da sam imao svoj stek,
pokupio sam stvari i kes,
cetkicu za zube, carape i cist ves,
secam se da me malo mucila zuc,
kod komsije preko puta sam ostavio kljuc,
i da bi se oporavio od soka
odem u kafanu da se napijem k’o stoka.
Jebes me tuznog ni krivog ni duznog,
al’ mi se desilo dosta toga ruznog,
onda sam sreo jednog zemljaka
koji je polazio na zapad da sljaka
nekako sam uspeo da postignem
da pijano telo na noge podignem,
krenuli smo kolima u tudjinu
daleko u pizdu materinu…
Daleko u pizdu materinu….!
