Prošo Sv. Nikola, mogu se ženit

Prošo Sv. Nikola, a ja baš putovao na Sv. Nikolu i to ni više ni manje nego sretno. Zašto? E pa zato što je Sv. Nikola zaštitnik putnika pa jel. Stigao sam bio u Sarajevo i pjevao: “Stigao sam Bosnaexpresooooom!” Jesam lewd. Ko šiba što ju djeli krampus zloćestoj djeci na blagdan Sv. Nikole. Ja.

Gledo ja Mućke cijelu noć tako da sam prije puta uspio odspavat nekih sat vremena. Jedva se probudio. Mrzno tamo u republičko-srpskom Brodu na improviziranom kolodvoru, odnosno stanici dok nije došao bus. Napokon je došao Bus, marke ni više ni manje nego Mercedes. I to neki model iz 70ih koji je SFRJU sigurno dobila od Švaba kao ratnu reparaciju il tako nešto. No hajd Mercedes je Mercedes kako god da uzmeš. Grijanje nije radilo. Al hajd nije bilo prehladno. Srećom pa sam imao jaknu u kojoj bi se ugrijao slon na sjevernom polu. Kupim ja kartu i fala Bogu zaspem onako fino. I taman u najslađem snu tamo negdje poslije Dervente probudi me revizor?! Bogati šest. Revizor. Za godinu i još nešto koliko putujem Sarajevo-Brod-Brod-Sarajevo i vice versa, nikad ama baš nikad nisam zatekao revizora. I sad se pojavi ovaj da me probudi. No hajd. Služba je služba. Valjda.

Zaspem ja opet. U Doboju na stanici me probudi šofer da hitam u drugi bus. Neznam ni ja zašto. Ja se ponado, hajd sigurno je to zbog grijanja. Ma moš mislit. Isto Mercedes, ovaj put godište koju godinu stariji. I opet ja zaspo fala Bogu. No probudio me neki lik koji liječi sve žive tegobe od onog kad te ušćakne u leđima do side. Ko onaj doktor iz Taličnog Toma. Uglavnom uspio je prodat jedno sto raznoraznih nadriliječničkih krema. I to još nismo ni izašli iz RS-a! A od AS Doboj do izlaska iz RS-a ima ravno tri minute. To još ako autobus stoji na semaforu. I onda još je cijelom autobusu podijelio svoj broj telefona. Liječim sve. Od side do ptičje gripe. Boli me kurac. Nit jebem, nit letim.

Uspio se ja čak naspavat tamo do Visokog. Kada me cimer nešto nazvao. Što je otprilike ovako izgledalo. Spavam ja, kad odjednom iz mog đepa najglasnije moguće se oglašava:
“JESUL OVO ŽENSKE GAĆE?!
NISU TO SU MOJE GAĆE!
OVE GAĆE JESU MOJE
NA ŠTAPU MI DOBRO STOJE
ĐESME JEBO
ĐESME JEBO
ĆEGA SU MI
ĐESME JEBO
ĐESME JEBO
ĐESME JEBO
ĆEGA SU MI ĐESME JEBO!”
Naravno da je to izazvalo ogromno čuđenje od svih koji su se zatekli u autobusu. Još pogotovo kako je mene to probudilo nekako sam se zagrcnuo pa mi je balac izletio na ruku.
I još sam se ovako javio: “Šta oš koji kurac?”.
Više se ni nesjećam za čega me trebao nešto kao je bilo važno al ja sam bio ionako u polusnu pa mi nije ništa više bilo važno. Sjećam se samo da me pitao “Đes sad?”, a ja reko: “U autobusu” i poklopio slušalicu.

Stigo ja u Sarajvo i naletim na taksistu nekog koji je bijo jako dobar pa mi nije naplatio prtljag. Reče on meni: “Moramo mi pazit na naše studente”. Mi smo budućnost ove zemlje. Koja god bude bila dok ja diplomiram jel. I ako diplomiram jel.

A ovdje u Sarajevu neko usrano vrijeme da se usereš. Sreća Božja, neznam kako se to uopće uspjelo nedogoditi al me nijedan auto nije uspio zaflitat vodom. Al zato jeste mog cimera jutros pa sam mu se ja smijao. Kad sam kod svog cimera evo on sad zavodi svoju bivšu žensku preko mesinđera i nema pojma da ga sad olajavam preko bloga vamo. A sjedi jedno ravno dvajst centimetara od mene. I nema pojma da ću ja ovo sad objaviti na blogu i da će to pročitat sigurno 6 ljudi. Ihihihihi.

Nego eto tako… još jedan u nizu postova gdje sam tjeo reć puno a reko sam ništa. To se zove uspjeh. To je budućnost ove zemlje. Koja god bila da bila jel.

Lamse.

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *