Probudim se ja jutros (što je pravo pozitivno, jerbo ima dana kada se uopće ne probudim funkcioniram jednostavno spavajući), elem, dođe mi koleginica na kavu u sobi mrak fala Bogu žaluzine spuštene totalno, ona ih otvori puf kokainska bijelina svjetlosti uplovi nepozvana u sobu, a ona reče: “Vidi snijega”. A ja odmah Boru-TheČetnika-Čorbu-Đorđevića pokradem pa rekoh: “Jebo njega!”
Alaj mrzim snijeg. Mislim fino je to brate kad sjediš u sobi kraj tople pećke ono toplo da se usereš piješ kuvano vino il još bolje čaj s rumom a vani pada snijeg a tebe boli kurac fino ti je unutra griješ se dok se boje ne rastope. E majstore moj, al hajd ti onda van kupit cigare, ajd lopatat jebeni snijeg, ajd po drva. Pa onda bljuzgavica, pa te trolejbus zaflita bože dragi sranja. A jebe se ženama. Emancipacija folovi golovi a nijedna ne lopata snijeg il da donosi drva. He, bajo moj… svima bi ja njima dao lopate u ruke i naredio da lopataju snijeg. I onda fala Bogu onako kad se umore seksualno ih iskoristio. Šalim se ja naravno. Ne bi ja to nikad. Prvo bi ih naravno ponudio čajem. S rumom dakako.
Elem, sjetih se ja jedne dogodovštine iz mjeseca veljače odnosno jaguara godine još uvijek tekuće. Naime ponoć je već prošla a nama brate u domu dosadno. Čudi me kako se nismo napili. No hajde, kao bilo, snijeg vani pršći da se usereš i mi gledamo i gledamo… i jopet nam dosadno. Kad ni pet, ni šest neko se dosjeti briljantne ideje da mi odemo van lopatat snijeg. I ajd jebeš ga, ajmo lopatat. I sad našli mi neke lopate i šibaj majstore dok se boje ne rastope, lopatamo mi i vala ga lopatamo kad jedan tu kolega naš, nasloni se frajerski ‘nako na lopatu, nabaci kez neki i šeretski onako reče: “Znate… čišćenje snjega vam je… kao sex!”
Naravno da je to iduće sekunde izazvalo salvu smjeha, i brdo komentara “pa šta’s ti jebo jarane?!”, “jes ti to lopatu jebo?!” i tako dalje i tako bliže a slavni student je dobio nadimak Pornostar. I domski ministar za pitanje seksualnih odnosa i čišćenje snijega.
Prošle godine nekad, a vala može bit da je to i bilo ove godine mene pamćenje dosta slabo drži to more bit što sam riba u horoskopu, a i to što sam riba u horoskopu baš sam rekao jučer da bi bilo bolje da sam se rodio ko peder a ne riba u hororskopu jer svaka žena kad te pita šta si u horoskopu, a ti joj kažeš riba pobjegne kao da imaš koleru, sidu odnosno kopnicu, ptičju gripu i rak guzice i to sve naravno odjednom. Elem, odluto sam ja od početka priče. Nego sad rekoh gore prošle godine il početkom ove, jebaj ga, uglavnom prošle zime uzeo Strizy auto i idemo se mi okretat. Il okrećat. Kako vam milo.
I mi na Poloj. E sad jebiga Poloj vam je jedno životopisno mjesto u Slavonskom Brodu koje je preko ljeta kupalište na Savi, preko dana staza za bicikliste i ufurane sprintere a prekonoći najveći jebodrom od Novske do Novog Sada, od Nagykanizhe do Odžaka. Al fakat ljudi dragi nebiste vjerovali kolko ljudi se dolazi vamo jebavat to vam je prava mala Sodoma i Gomora. Ja da imam para ja bi tamo otvorio štand đe’b prodavo kurtone, prezervative, kondome i higijenske gumice.
Elem, opet ja odluta. I hajd kako to nije prometno a snjeg bog te mazo napado mi u auto idemo se mi okrećat. I okrećemo se mi u autu ono zafuraš se pa ručna pa po gasu pa kvačilo pa nožna… milina bog te mazo. Izvrtili ti se mi, smijali se… ma ko djeca šta reć drugo. Izašli mi iz auta, boga ti dragog a auto ozad izgleda isto ko kad voziš Švedsku u Colin McRaeu. Lewdilo brale, baš onako nekako specifično.
No svaka zajebancija očigledno ima svoje posljedice, tako da je imala i ovaj. Kaže Strizy, buba stara, da je tim okretanjem odnosno okrećanjem (kako vam drago) sjebo dolje ono sranje gdje se pušta odnosno pušća (kako vam milo) ulje. Pa sad više nećemo radit pizdarije snježne.
Naravno dok ja ne kupim auto… e he he he.
Konto sa jebiga da kupim sanjke. Mislim Sarajevo puno brda. A kod nas gore u Slavoniji. Ah ti Tita! Ja se išo sanjkat u park! Eki folova i sanjkanje. Zato sam ja sad skonto trebam ja otić fino kupit sanjke neke fine, najbolje da nađem još dvojicu-trojicu budala pa da se utalimo zajedno. I onda ap fino gore na Vraca i… skijanje! Pa se fino spustimo u Republiku Šumsku. Kupimo niški Marbolo. Popnemo se nazad na Vraca. Pa puf spustimo se nazad u Pederaciju. Sa švercovanim cigarama. Priceless, što bi reko Mastercard.
Odo ja zapalit.
Do snijega i paz’te šta radite!
