Ho, ho, ho! Čestit/Sretan Božić želi vam uredništvo Jimbloga koje se sastoji od Jimba i njegovog pasa Tome, prikazanog na sliki ljevo sa prigodno naljepljenom božićnom kapicom pomoću Photo Canvasa. Frojlihe vajnahten je inače valjda na švapskom Sretan Božić samo što ja to neznam napisat u originalu a mrsko mi sad po guglu tražit.
Volim Božić. To sam već i pisao prije nekoliko puta i zašto i kako.
Pa mislim da nebi bilo zgorega da opišem ovogodišnju proslavu rođenja Kristova.
Prvo mi je kum došao u posjetu pa smo se zaputili do Boba Flya, maršala naše Armije koji nas je vrlo uljudno ponudio čašicom finog škotskog viskija. Oficirski kadar inače je poznat po tome da može popit pa sam ja kao pukovnik naše brigade (1.paćenička bojna) naravno uz svog cijenjenog Maršala cijele Armije i Mornarice koja je u formiranju, odnosno koja će biti aktualna kad jednom odemo čoporativno na Jadran. Elem počne od čaše a svi znate kako završi. S gitarom i a MenE nE prIMeĆujeŠ?”! i upoRNo s€ truDiŠ!?!! dA mE prOdžE poŽudA joŠ dRhtIm od tvoG poGledA!!! Iz nekIH sTariH RazLoga!! NemOGU dA sE sREDim!!!!
To je inače himna naše Armije. Kao što rekoh… počne s čašicom a završi sa praznom flašom.
E da sjetio sam se sad da sam dužan da se javno priko Interpleta ispričam/izvinem Maršalu naše Armije što sam u vidno alkoholiziranom stanju urinirao po već ionako strunuto-zahrđalim šarkama kapije Maršalove rezidencije poznate još kao i Generalštab. Izvini druže Maršalu!
E tu mi je već sad mutno malo šta se daljo događalo al sjećam se da je došao iGovnar Smrti II (samoprozvani Pukovnik armije) i vlado_car (stožerni brigadir Armije). Znam da smo na kraju nekako i završili u Derbyu (to je jedna živopisna kafana gdje je Armija djelovala ilegalno u svojim partizanskim danima), gdje smo zatekli od ostatka armije Krešu (general-majora Armije), Bajicu (kapetana prve klase Armije) i naravno Stizibubu (visokorangiranog političkog oficira Armije).
Kao što sam već gore napomenuo malo mi je mutno što se događalo dalje zbog dejstvovanja alkohola koje je nevjerovatnom brzinom, progresom i naravno kvanitetom nadiralo ka našem stolu. Nažalost to se nebi moglo reći za kvalitetu.
Penjali smo se i na separee (množina od separe – neznam ja kako se to piše u akuzativu množine al se nekako vako izgovara [separe-e] bez crtice ove naravno što ja nekim kvazi fonetičkim simbolima trebam prikazati vezivanje, pauzu il šta već zadnja dva slova odnosno nastavka padežnog. Jer sad kako sam ja napisao ispalo je da se kaže separecrticae odnosno separepovlakae.) Elem đe sam stao? Digresija me strašno pati. To sam skonto. Baš se sjećam da sam jednom čitao Lovca u raži pa onda veli glavni lik knjige, da ne kažem junak odnosno anti-junak, kako su imali sat književnosti na fakultetu ili srednjoj školi pa im je profesor govorio da digresija ne valja pa je onda imao vježbu da digne nekog na satu i zada mu temu da priča. I onda čim retor počne s digresijom cijeli razred se dere: DIGRESIJA! DIGRESIJA! Tako je bio neki lik koji bi počeo pričati o neznam ni ja pojma o recimo uzgoju kupusa u Semberiji a završi sa svojim stricem iz Vojvodine koji je kupio IMT-a 80-ih preko Zadruge…. you get the point.
Eto ti ga. Opet to radim. Digresija o digresiji. Sad definitivno neznam gdje sam stao. Samo sekundu da zaskorlom tekst prema gore da se podsjetim… aha… Penjali smo se i na separee. I onda smo kao plesali na neku kvazi-disko muziku. Bome je bilo ljepo. I šef nam je došao al nemogu se sjetit dal je došao da nam čestita Božić il da nam kaže da siđemo sa stola i separea. Kažem vam, malo su mi mutni događaji oko toga šta je oficirski kadar naše Armije radio sinoć.
Uglavnom nekad smo i završili kod vlade_cara u njegovoj rezidenciji odnosno u Kriznom Štabu Armije. Ja sam se nekad stvorio kasnije tamo gdje mi je odma s vrata jednoglasnom većinom odnosno odlukom pošto jednoglasna većina zapravo znači 100% većina odnosno to nije većina nego svi… šta sam sad opet tjeo reć? Opet ja i digresije… cccc… e da jednoglasno je oficirski kadar odlučio da me unapredi u čin Maršala. Svi su se ustali i salutirali mi a ja sam onda našeg maršala Boba Flya nedemokratski i na svoj ruku unaprijedio u čin Generalisimusa Armije.
Kako sam se ja pojavio oko 4 izjutra u Kriznom Štabu, oficirski kadar je pojeo svu logistiku koja se sastojala od pečenke, francuske salate i kruha. I koka-kole.
Nimije žao ni francuske salate ni kruha. Ej.. žao mi konja.
Ne… žao mi pečenke… da da… pečenke mi je bilo žao.
I uglavnom vratio se ja u svoju rezidenciju (koja je inače vaspitni odnosno obrazovni centar Armije) i onda pojeo svoju logistiku koja se sastojala od pečene svinje.
Jutros sam se uspio probudit nekako. U 10 ja mislim. Probudio me Bozanić sa teveja. Pa sam ja odma probudio našeg stožernog brigadira – vladu_cara. Pa smo pili kavu u Krešimiru i trijeznili se.
Moglo bi se reći da je proslava rođenja Kristova na vojnom planu uspjela u potpunosti.
A sad moram ić jer me Generalisimus sa kapetanom prve klase čeka dolje u Derbyu.
Sretan Božić i svako dobro!