Prođe i godina ona. Nije bila loša. Al ova mora bit valjda bolja jebemu. A naslov jel? Prvi januar oliti siječanj godine ove, mjesto zločina tramvajska stanica kod Hotela Opera. Izlazimo kum i ja iz tramvaja i sad trebamo do Vodnikove na stanicu na trajvan prema GK. Iliti Glavnom kolodvoru. Kad evo ti tramvaja, skreće u Vodnikovu i dvoje ljudi potrči prema tramvaju a nas dvojica samo nastavimo dalje ljenim hodom prema stanici. “Jel, kume… Slavonci nikad ne trče za tramvajem? Dobar naslov za blog jel?” -Da… pa onda Slavonci nikad ne trče… pa onda Slavonci nikad….” i eto ti naslova
Sve je Rokenrol. U Čikagu što bi reko drug Crni Ninja.
Ove godine se dogodilo ono što mi se nikad nije dogodilo do sad…. uspio sam se zakucat prije odbrojavanja. Vidno alkoholiziran i socijalno neprihvatljiv.
Ionako je to komunistički blagdan alkohola. Kojeg su vjerovatno izbacili tadašnji lobiji kombinata koji su proizvodili alkohol. Pošto to je valjda jedini dan kad se svi obloču pa ujtro plaču. Pa se piju Voltareni i ostala sranja. Tako da je daklem tu i umješana farmaceutska industrija.
I smješno je sve to. Slavimo još jedan uspješan put oko Sunca. Vau jebote. Tako bi i svaki dan mogli slaviti uspješno okretanje oko osi. Kao što bi rekao drug Scotty ljudi na trgu u euforiji odbrojavaju: 10, 9, 8, 7, 6, 5, 4, 3, 2, 1!!!! A ono se ništa ne dogodi. Apsolutno ništa. A nama svima užasno drago i svi se volimo i žvaljakamo i svašta nešta.
A početak Nove Godine… mamurluk, suočavanje sa svijetom day after. Zlo. Doduše ove godine jel ja nisam patio od mamurluka. Jok. Odspavao svojih 12h i bio dobar ko dobar dan. Vjerovatno zato što sam bio još pjan kad sam se probudio.
I gledam onda Zagreb prvog siječnja. Prazne ulice, smrad sumpora od petardi i alkohola. Grotlo pakla.
Pa onda ona djeca što se rađaju u prvim minutama nove godine. Pa ih presednik obilazi. Privilegirana djeca. A šta s nama koji se nismo rodili prvog siječnja? Ništa… napišu ti u Brodskom Listu na zadnjoj strani rodio se Jimbo Jonez tad i tad. I što je najgore u mom slučaju napišu rodila se…
Zorice, Zorule… devojče najlepše… sad sam se sjetio da smo na proslavi NG od jedno 300 milijona terabajta muzike slušali 10 narodnjaka. Među kojima je i bio Tozovac – Zorice, Zorule. Narodnjak o kojem Balaš pjeva kao “stara pesma”. A on je pjevao o toj “staroj pesmi” prije dvajst i kusur godina. Pitaj Boga kolko je to onda staro.
Ključevi od auta i mobiteli. Prije nego što se odlučite na to da idete pit ključeve od auta i mobitele jednostavno zapalit. Ili skloniti daleko daleko od mjesto od zločina. I tek ih pokupiti 48h sati kasnije. Kada zadnji promil alkohola nestane iz krvi. Dabome.
D-moll i vozi, što bi reko drug Generalisimus. Recept za pičkopačeničku muziku. Samo D-moll i vozi. I crnjaci žešći naravno.
Dajte vina hoču lom, dajte Cigane za stol. To kaže Haris the legenda Džinović. Znači litru na stol i Hamdiju mi dajte. Da mi plati tu litru naravno. Čovjek posto milioner. Odnosno milijunaš po novohrvatskom. Mogu reć da mi je drago da je on dobio. Čovjek je došao sa namjerom da pokupi lovu i pokupio je to. Iako mi nebi bilo ni mrsko da ju je onaj Ludbrežanin dobio. Onaj se bi dal za pićku! Čovjek bi obišao sve pufove od Nagykanizhe do Brna.
Evo baš sam sad upalio Harisa slušat. Rano je za tugu, za sreću kasno je. Ma nemam pojma. Meni nije ni rano ni kasno. 12 je sati. Polovica dana aman-taman. Taman da kera izvedem van, naložim vatru i nemam ni ja pojma šta. Odem na kavu s nekim. E pa šta onda drugo reć nego… ajd na poso!
Ce vediamo!