Enciklopedijski rječnik kojeg je izdalo turkmenistansko sveučilište u Gyzylarbatu riječ gaće definira: Gaće (pluralia tantum), odjevni predmet isključivo bijele boje, namijenjen osobama poradi zaštite genitalija i gluteusa maxmisusa, nose se obično ispod hlače, iako su u svijetu poznate neke kulture koje su nosile gaće preko hlača (poznate osobe koje su nosile gaće preko hlača: Marcel Proust (franc. književnik), Vuk Stefanović Karadžič (srpski prosvjetitelj) i Superman (američki novinar i superheroj). Gaće su u Turkeminstanu obavezne posebnim dekretom njegovog veličanstva predsjednika, boga, vladara, cara, idola, pontifexa maximusa, stvoritelja svega vidljivoga i nevidljivoga Saparmurata Niyazova. Gaće kroz historijsku prizmu: prvo spominjanje gaća – Tales, starogrčki filozof iz Mileta rekao je «Pantha Rei!» (prim prev. Sve teče!) zajedno u kontekstu s gaćama, međutim iz fragmenata njegovih spisa nije moguće sastaviti smisleni kontekst. Poznato je da je u 17. stoljeću vođen rat između Britanskog Imperija i Francuske oko prava na monopol prodaje gaća u Jugoistočnoj Mongoliji.
Jesul ovo ženske gaće?
Nisu to su moje gaće!
Sve se nekako vrti oko gaća, kao i moj prošli post, zašto nemam pojma možda će ova godina biti u znaku gaća.
Sjedim ja neki dan tako u svojoj lokanoj birtiji, i nekako se baš pokrenula priča o stradalima ove godine na hodočašću u Meki. Pričamo mi tako kad ti se meni obrati kelnebar:
– «Jel, matereti, znaš ti ono kad bacaju ono kamenje da onog šejtana istjeraju?»
– «Ja…?»
– «E pa… ti možeš bacat taj kamen za bilo koga! Možeš čak i za recimo svoju rahmetli nenu bacat!»
– «E vala ja nemogu…»
– «Što?»
– «Pa kao prvo nemam rahmetli nenu, a kao drugo nemogu ni ići na hadždž.»
– «A što nemoš?»
– «Pa nisam musliman»
– «A jel bolan? Pa ja sam mislio da tamo može ić ko god hoće!»
I sad je krenula rasprava o tome tko može a tko ne može ić na hadždž, kadli se opet meni kelnebar obrati i kaže:
– «Ajd bolan, pa ko na kraju krajeva može znat jesil ti musliman il nisi?»
Tu se sad gazda birtije uplete u razgovor: – «Kako bolan ne može? Uzme ti fino pasoš i vidi ti ime i prezime! I onda ti kaže skidaj gaće!»
Naravno da je to povuklo salvu smijeha u birtiji a ja se odmah sjetio fenomenalnog filma «Sivi kamion crvene boje»
– «Čij’s ti, matere ti?»
– «Mamin i tatin»
– «Čuj čovjeka… mamin i tatin! Pitam te jesil naš il njijov!?»
– «Naš!»
– «Fino… a koji smo to mi?»
– «Men svejedno, men to sve isti kurac!»
– «Vala, jest sve isto! Al kurac, bogami nije… skidaj gaće!»
Čitam kod Vlade_cara na blogu o nekakvim običajima u Zapadnoj Slavoniji. Pa on zaključuje svoju misao sa jednom filozofskom tezom koja ima težinu veću nego što je mogao napisati ijedan ruski futurist a on kaže: “Whole world is a big, big kirvaj»
A ja se naravno slažem.
I mi Brođani imamo svoje običaje recimo! Kao na primjer: kako popit puno rakije a ne ispast velika budala. Ili recimo… prolaženje kroz Siget s dugom kosom s manje od 5 ubodnih rana od noža na leđima… mi smo jedan vrlo živopisan narod svakako što se tiče folklora.
Ipak najzanimljiviji šokački običaj, za mene svakako je onaj vezan u gaće kad se u kolu zapjeva:
U mog bače šlingovane gaće!!!!!!
A u mene šilom izbodene!!!!!
Ja u kolo, kolo puno cura!!!!
A ja došo poderanog tura!!!
Ja upitam jednu od tih cura!!!!
Bil mi tila pokrpati tura!!!!
I onda naravno cure odgovaraju:
Ko te drpa neka te i krpa!!!!
I onda dogodi se naravno šta? Šokački običaj lova na gaće. Najmudriji od mudrijih u Zadruzi (načelnik općine najčešće) uzme broj gaća koji je jednak sudionicima kola minus jedan, i to ne nekakvih bezveznih gaća nego onih šlingovanih što se oblače za specijalne prilike, kirvaje, kupovinu traktora i kad se ide u bećarenje.
Sve te gaće plus usrane gaće lokalnog seoskog idiota se stave u jednu betonsku kacu u koju se položi još jedno 50-150 kilograma eksploziva (TNT-a najčešće) kojeg u našim krajevima zbog učestalih ratova, fala Bogu ima na tone. Sa sigurne udaljenosti aktivira se eksploziv i gaće se razlete po čitavom selu, a bilo je i slučajeva da su gaće znali preletjeti i van općine, kao što je poznato da je u Slavonskom Šamcu 1968. odletjelo pet pari gaća na teritoriji tadašnje SR BiH, u općinu Bosanski Šamac i to preko Save. Naravno.
Uglavnom šta se dalje radi. Sudionici lova na gaće moraju naravno ići loviti gaće. Sam princip lova razlikuje se od sela do sela. Tako naprimjer je poznato da u Piškorevima se mora skakutati na lijevoj nozi dok trčite ka gaćama, a stajanje na desnu nogu sankcionira se potezanjem šljivove rakije u količinama od 100ml. U Matković Maloj mora se konstantno pjevati bećarac, al naopako! A urbane (odnosno ruralne) legende kažu da se u Crnom Potoku lov obavljao tako da je svaki sudionik morao jahati divlju svinju, odnosno vepra.
I u čem je caka? Svi na kraju dobiju nove gaće međutim neku uvijek izvuče deblji kraj pa pokupi zasrane gaće. Levat kojem se to dogodilo mora tada obući te gaće i nositi ih cijelo vrijeme dok cijelom selu ne pokrpa tura. Što u velikm selima, kakvih je Šokadija prepuna zna potrajati i do 40 mukotrpnih dana.
Moja majka nije nosila gaće.
Sigmund Freud
