Moja soba

Moja soba ima dva prozora koja gledaju na ulicu. Jedan je veliki kojem je primarni zadatak dotok svježeg kisika u sobu i pokojeg tračka svjetlosti. Drugi prozor je malen dimenzijama, i kako je uvijek zatvoren a žaluzine spuštene, njegov jedini zadatak je da puše (jerbo slabo brtvi) po mojoj glavi odnosno tintari noćima dok spavam a i ponekad kada prikunjam oko podneva poslije ručka. Isključiva i jedina funkcija tog prozora je da mi puše po glavi nebili ja imao uspješno glavobolje i nalađenja i ostale narodne bolesti seosko-gradske.

Jučer sam se vraćao kući i gledao Cigana kako sjedi ispred spaljotine nekadašnje Crkve/Kino-sale na Grbavici. Rukama se držao glavu i vikao glasovima kojih se nebi postidio ni King-Kong sa Empire State-a.
GUAAAAAA!!! – izlazilo je iz ovog Roma glasnoćom izraživom u trobrojčanoj cifri decibela.
Bože dragi pa šta je sad? – pomislio sam
Držao se i dalje rukama za lice kad najednom iz usta mu izađe mu 5l nekog bijelog sranja. Povraćo je, a da ni glavu nije pognuo.
Zar već u jedan sat? – pomislio sam i hitro krenio dalje.
Koju sekudnu kasnije vidio sam Direktora kako se kreće u pravcu pijanog Cigana, a meni bilo drago jer će se garant usrat kad za uglom zamakne a prvi prizor mu bude ugaženi Rom u podne koji izbacuje iz sebe makarone.

Na Kovačićima ima jedan pijanac koji je poznat po tome da stalno pije pivo… i to ovisno o financijskim prilikama, ili klipu il q-pack. Uvijek sam ga viđao isključivo sa pivom. Poznat je po tome da na taxi-štandu pjeva taksistima.
Jučer sam ušao u trgovinu i vidio pijanca kako žurno otvara frižider i hvata Fantu Limun.
Fanta Limun? A… pa da… to je najbolje za žestokog mamurkula! Kad te opali ona kiselina, a i CO2 kad ti malo želudac ispretumba… to je najbolje! – prvi put sam se obratio pijancu.
On je pokušao klimnuti glavom, pokušao je dati marku trgovkinji, pokušavao se sjetiti šta sve treba napraviti… al sve je ostalo na pokušaju… kao da i možeš išta bolje mamuran na uranak.

Napustivši autobus Centrotransa (linija Bos. Brod – Sarajevo) žurno sam tražio drugi prijevoz.
Ušao sam u Passata sa žutim svjetlom SARAJEVO TAXI.
– Dokle?
– Grbavica
– Gdje Grbavica?
– Zagrebačka.
– Gdje Zagrebačka?
– Kod Šumarskog Fakulteta.
– Stambena zgrada neka?
– Ne tamo živim.
– U stambenoj zgradi?
– Ne, kraj Šumarskog Fakulteta.
– U stambenoj zgradi kraj Šumarskog Fakulteta?
– Ne.
– Ne kontam.
– Živim kraj Šumarskog Fakulteta.
– Doobrooo…. Odakle ti to?
– Iz Broda. Iz Slavonskog Broda.
– A jel? I šta radiš ovdje. Studiraš?
– Ne. Da ovaj da.
– Zašto?
– Šta zašto?
– Zašto studiraš?
– Pa da imam obrazovanje neko… šta ja znam… da imam nekakvo zaposlenje danas-sutra bolje jel…
– Ma ne to… zašto studiraš u Sarajevu. Jel jeftinije?
– Jeftinije naspram čega? Zašto Sarajevo? Zašto Zagreb? Zašto Osijek? Zašto Beč? Zašto? Zašto? Šta ja znam zašto?!
– Ma dobro… pitam samo… i šta studiraš? Šumarstvo?
– Ne ja živim kraj Šumarskog.
– A studiraš…?
– Šumarstvo…. Ne, ovaj, ne… političke nauke
– Jes ti dobro momak?
– Nikad bolje.
– Ma rec’, matere ti, jel bila vesela noć?
– Uf… nalijo sam se ko kanta…
– Vidim ja da si ti mamuran….

Pa pusti me na miru onda ako vidiš da sam mamuran. Mogo si šutit i počastit me Fantom Limun. A ja bi je odbio jer ne pijem soćkove sa šekerom.

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *