Prošli tjedan/semicu/heftu naše krajeve nadasve veselog Balkana okupalo je sunce neviđeno tako da su mnogi mislili… eto ga… došlo napokon proljeće…
Počeli ljudi nositi patike/tene, neki se prokuražili i do te mjere da su obukli kratke majce.
Međutim došao petak… i u Sarajevu zapao snijeg. Vidi snijega jebo njega reko ja i bez imalo grižnje savjesti odlučih se na put ka Sjeveru Hercegovine, u Ramu ka cimeru svom đe on inaće živi i obitava.
I naravno krenem ja u nedjelju autobusom AUTOPREVOZ MOSTAR (uslikao sam jednu fenomentastičnu sliku koliko prostora ima od mojih koljena do naslona ispred mene… IMA MJESTA!!.. međutim pošto moj BT device nije ovdje… nažalost nisam u mogućnosti podjeliti s vama taj nadasve neviđeni komfor…).
Krenio bus konfor neviđeni sjeo ja u bus, čitam Slobodnu Bosnu (btw. za koju Mustafa ef. Cerić u Globusu od 24. veljače kaže da ju [Slobodnu Bosnu] ne čitaju ozbiljni ljudi i muslimani… [na pitanje kako komentira objavljivanje karuikatura u SB]).
I čitam ja tako novine… već sam nekako došao do djela o tome kako je Mladića odvelo u aps kad eto ti mi napokon prošli i Stup i Ilidžu i Hadžiće i sve te živopisne krajeve Katona/Županije Sarajevo kad evo veseli konforni naftobus se veselo penje ka Ivan Sedlu jel. Ono snijeg napo da se usereš kolko snijega ima tatrane (sa strane)… odjednom evo ti Tunela Ivan koji je dugačak.. neznam kolko nemogu nać podatak na Netu… i uglavnom sad… Ivan planina sedlo il šta već odnosno kako se to već zove je bitna po tome što je to u biti granica između Bosne i Hercegovine. I sad se vjerovatno neki pitaju između BiH i čega još… ali ne… to je granica između BOSNE (na jednoj strani) i HERCEGOVINE (na drugoj strani). Naravno osim što dijeli te dvije geografske cijeline poznat je i po tome što Ivan spriječava nadiranje mediteranske klime ka Sarajevu, tako da je to de-facto granica između mediteranske klime i planinske klime. Il brdsko-planinske, neznam kako se točno kaže.
Uglavnom dakle ušli mi u tunel zaorila se pjesma kroz autobus
“u tunelu usred mraka, sija zvijezda petoookraakaaa!”
I piči veselon naš konforni naftobus kroz tunel kad odjednom izađemo mi iz tunela! Sunce grani čovjeće kao da se svijet preporodio. I tabla Dobrodošli u … a.. nije Republika Srpska… nego Dobrodošli u Hercegovačko-Neretvansku Županiju/Kanton.
Sunce vani piči snijeg se vidi tamo na vrhovima nekih planina… ma milina jedna.
Izašao ja u Konjicu na puš pauzu (a Konjic je recimo poznat po tome da je tu bio Che kupovao oružje nekakvo od Tileta)… vani milina koliko je toplo.
Da ne duljim, uspješno sam došao i do Jablanice gdje je sunce pičilo.
I jebiga u ponedjeljak pade snijeg, toliko da je čak i u Mostaru bilo prohladno tog jutra.
A ja kao pokušao pobjeć od zime. Evo već nam je i mart ožujak mjesec zakucao na vrata a snijega i dalje ima al ja mislim da neće to još dugo.
Jučer su bile maškare nekakve i ja sam se uspio nalit.
