Ovaj post zaslužuje kakav kratak disklejmer kako bi to rekli naši drugovi iz anglo-saksonskih zemalja. Dobio sam već par opaski na blog tipa: „Dobar ti je blog pravo znaš, al kad se dotakneš politike tu se malo… znaš.“ Kao gubim se i tako. To je onaj sistem: „Nemoj Mile ništa politički da nedobiješ po p…leđa“ ko’ što bi rekli Rokeri s Moravu a mi u Šokadiji, vazda lišeni cenzure bi rekli isto tako samo ne bi rekli pleđa nego pičci. Sve u svemu slijedeći post je jedno malo globalno razmišljanje o jednoj zaboravljenoj ideologiji. Jest malo politički al evo obećavam da neću dirati vladajuću nomenklaturu, državne institucije ovih naših zemalja, komentirat mirovne dogovore, kantone, entitete i tako to. Pa eto zavalite se udobno u stolicu ispred svog konfuterala, ispurkajte kokice, otvorite pivu il kako osvježavajuće bezalkoholno piće i čitajte još jednu nadolazeću đabalesku misao. Il ne morate čitat možete i onako hvatat kroz redove misao. Fast reading što bi opet rekli naši AS prijatelji sa početka disklejmera.
Svi kažu da je u narodu najveća mudrost, ja kažem opet da je narod glup ko’ kurac što se može vidjeti po tome ko’ ih zastupa u parlamentu. A narodne mudrosti su biseri znanja, međutim to nije narod izmislio nego je to neko pametan ili pak dosjetljiv izmislio a narod samo prihvatio pa je to odma postala narodna mudrost. Što opet govori o povodljivosti tzv. naroda po onom principu „Kud svi Turci, tud i mali Mujo“ odnosno ovo se može i reverzibilno primijenit „Kud mali Mujo, tud i svi Turci“.
Dakle što je pisac htio da kaže u ovom nadasve konfuznom uvodu, ne zna vjerojatno ni on sam, osim da je donekle htio dati uvod o narodnim poslovicama, koje sam ionako već ranije spominjao prije par postova.
Kaže dakle taj narod prepametni nekako ovako: „Ko nema – razmišlja o novcu, a ko’ ga ima, razmišlja kako da ga ima više.“ To je svakako istinito klasično kapitalističko razmišljanje.
Uglavnom tako sa se i ja u novčanoj oskudici bacio u razmišljanje o novcu, međutim to me razmišljanje bacilo toliko duboko u filozofiju, ekonomiju&politiku da sam skoro napisao nekakav manifest koji bi se lako uvezao u crvene korice i plasirao dalje gladnom, a glupom narodu.
Klasično ono: „Pare. Men se sad recimo jede Tops. Nemam novca. Nema Topsa. Dakle nema novca nema ničeg. Što ja sad nebi otišao u trgovinu i uzeo paket Topsa? Nego moram dat neki glupi keš kojeg nemam?“
I odma mi na pamet pade komunizam. E da su neka druga vremena u nekoj drugoj državi na nekom drugom kontinetu, ja bi se prijavio u Federalni Biro za istrage gdje bih uplašeno rekao dežurnom agentu, recimo da se zove Harry:
„Gospodine Harry, agente federalni, komunizam mi se uvukao u misli!“, a on bi sigurno u strahu potegao svoj kromirani colt i rekao: „Sto mu orlova sjevernoameričkih, sovjetska propaganda ti popila mozak!“, pa bi po starom principu klin se klinom izbija poslao na nekakav atol u Pacifiku gdje bi mi pokazivali filmove o krvožednim Rusima koji šalju mlade slatke pse u crni nepregledni svemir, o krvoločnim Kubancima koji na plantažama šećerne trske postavljaju lansirne rampe za nuklearno naoružanje i o ko zna čemu još.
Srećom, nesrećom ili pak nečim trećim nit su vremena Lova na vještice, nit sam u SAD-u.
Kako god bilo da bilo komunizam se kao obećavajući novi svjetski poredak pravde&sreće pokazao užasnim monstruoznim pokusom zbog kojeg su propatili milijuni ljudi, a bogami ni nas nije poštedio.
No da sad ne ulazim o tome kako su naši roditelji živjeli u užasnoj laži&obmani, kako im je rat ukrao najbolje godine, a sve je to bila posljedica te laži&obmane…
Ukratko svatko će se pametan složit da je komunizam sranje. Da ne kažem i zlo. Jebo komunizam.
Međutim nekad kad se jao kao srednjoškolac morao politički profilirat, a nisam imao baš puno izbora – il’ budu desničar (ustaša) il budi ljevičar (komunjara) ja sam nekako svoja uvjerenja profilirao ka lijevom. Kroz nekakvu obiteljsku antifašističku tradiciju, načelu o jednakosti svih ljudi ja sam skrenuo lijevo bez obzira što je Thompson rekao da se pazim zvijeri.
Pa bilo je tu različitih izleta, glupavih i infantilih i adolescentskih tipičnih… od članstva u SDP-u do petljanja sa Socijalističkom Radničkom Partijom.
Međutim kao ja sam se uozbiljio, ošišao, prestao nositi Che Gueavarinu sliku u šlajbuku digao sam ruke od SRP-a i čekića (iako ne bojim se radit jer ko se boji rada boji se gladi a ja se gladi ne bojim).
No opet sam ja otišao u besmislenu širinu.
Nekada uglavnom proučavajući spise drevnih mudraca Marxa&Engelsa netko od njih dvojice je izjavio da je Rusija (i komplet istočna Europa) zemlja/zemlje u kojima se komunizam ne bi mogao razvijati u datom trenutku zbog ekonomske nerazvijenosti odnosno zato što je malo prošlo vremena od tranzicije iz feudalizma u kapitalizam (odnosno u Carskoj Rusiji gotovo da i kapitalizma nije bilo). Tako da definitivno i tu treba tražiti jedan od razloga propasti komunizma, odnosno socijalizma kao ideologije i ekonomsko-političkog poretka.
Tako sam i prije par godina čitao kako se neke tvrtke u Njemačkoj (inženjerski biroi točnije) formiraju u samoupravna poduzeća, nešto vrlo slično poput SOUR-a koji su bili svojstveni način organizacije rada u bivšoj nam zajedničkoj državi.
Što samo po sebi nameće zaključak da je jedna Njemačka (koja je jedan od ekonomskih svjetskih velesila) sada u stanju organizirati takva način rada odnosno upravljanja poduzećima. Tek sada….
Međutim govoriti o velikom comebacku komunizma/socijalizma naravno glupavo je razmišljati međutim smatram da kolektivna ljudska svijest (kolko god tek ovo glupavo zvučalo) odmiče od klasičnog kapitalističkog razmišljanja (pare, pare, privređivanje, akumulacija kapitala, pare, pare, pare….) ka nekom ipak „komunističkijem“ načinu razmišljanju, i to u onom iskonskom smislu.
Neku noć sam raspravljao sa svojim cimerom o komunizmu i onda je on ispričao priču koju je njemu ispričao otac o tome kako su sekretari velike i močne komunističke partije ljudima objašnjavali poslije Drugog Svjetskog rata funkcioniranje socijalizma i komunizma.
U komunizmu neće biti novaca. Sve će imati jednako odnosno, prema potrebama. Dakle ako vam je za ručak potrebna kila mljevenog mesa, dobit će te kilu mljevenog mesa. Međutim vi sigurno mislite „a što ako netko uzme kilu i po mesa a to mu nije potrebno“? E zato je tu socijalizam koji će profilirati svijest ljudi da žive prema potrebama. To je privremeni stadij ka komunizmu.
Komunizam kao takav nigdje nije zaživio, osim, paradoksalno, u izraleskim kibucima. Uvijek se sjetim kako je Ephraim Kishon rekao, pobjegavši pred komunističkim terorom iz Mađarske u Izrael: „Pobjegao sam od komunizma a došao sam u najkomunističkije mjesto na svijetu (kibuc)“.
Poput priče o magacinima a ne trgovinama, komunisti su vješto servirali raznorazne SF priče a jedna od dražih mi je ona iz filma „Sjećaš li se Dolly Bell“ o članku iz „Oslobođenja“ o globalnom inženjerskom projektu isušivanja oceana, pomicanja Zemlje iz standardne putanje kretanje, ogromnim žitnicama, vječno proljeću….
Međutim da se vratim na „promjenu kolektive ljudske svijesti.“
Najveća zasluga globalnoj komunikaciji i ukidanja svojevrsnog monopola na znanje donio je dakako Internet, i time je najzaslužniji za ono što sam gore naveo kao odmicanje od klasičnog kapitalističkog razmišljanja ka „komunističkijem“. Što je još jedan u nizu paradoksa. Naime, u jednom intervju Leh Walesa je rekao da je Internet dobrim dijelom zaslužan za slom komunizma jer su informacije postale dostupne svima. Dakle došlo je do rušenja klasične komunističke formule vladanja širokim narodnim masama: Partija – propagandisti („konstruktori ljudske svijesti – vladari duša“) – široke narodne mase.
I sada dugoočekivani dio napokon. Dakle uzmimo blog kao medij. Klasičan forum romanum koji više nije samo za prolaznike namjernike subotnje riblje pijace. Apsolutno svatko ima danas mogućnost čuti svakog i sve reći. Koliko samo novinara ima svoje blogove koji su lišeni bilo kakve cenzure (jer nema izdavača koji će recimo zaštiti interese svojih sponzora).
Pa projekt Wikipedia. Gdje se svatko poziva da sudjeluje u izgradnji globalne enciklopedije. Koja je dostupna svima.
Open source zajednica došla je do tog stupnja da se pojedine distribucije OS-ova doslovno dijele besplatno po ulicama (ubuntu projekt)
„Ubuntu“ isa ancient African word, meaning “humanity to others“. Ubuntu also means “I am what I am because of who we all are.“
The Ubuntu Linux distribution brings the spirit of Ubuntu to the software world.
Kad spominjem open source ne mogu a da ne podsjetim na jednu misao iz filma „Antitrust“ koja otprilike ide ovako: „Na znanje se ne može staviti monopol. Svatko ima pravo na znanje, kao na Aspirin ili Sheakspeara. Znanje mora biti svakom dostupno.“ To je bit open-sourcea.
Dakle kroz ove neke nabrojane projekte moramo spomenuti da su oni svi neprofitni. Novinar koji vodi blog nije plaćen, projekt Wikipedia je striktno volonterski projekt, open-source zagovara dostupnost informacija (otvoreni kod), a mnoge distribucije su besplatne, i financiraju se iz tehničke podrške, sponzorstva…
Dali je napokon došlo vrijeme rušenja nekih starih vrijednosti, kapitalističkog razmišljanja? Ili je jednostavno ova đabalesku misao produkt autorove želje za Topsom?
Svaka sila za svog vremena, rekao bi navodno mudri narod i čistom logikom stvari da se zaključiti da će proći vrijeme kapitalizma, evoluirat će, možda dođe i do nekakve spontante revolucije… no svakako mislim da će doći do evolucije ljudske svijesti na viši nivo… a mislim da smo svi svjedoci začetka tog procesa.
Ay sad matere ti ne seri ne više nego se vrati glupim pričama o gaćama.
