Ćevapi, ispit, cigare & filadendroni

Ide Uskrs i nemogu vam opisat kolko mi je to drago. Evo recimo ja danas ode kući. Ode kući… ko ptica. Kao recimo neka luda ptica. Recimo… šta ja znam… Big Bird iz Sezamove ulice. Ta ptica nikad ne leti, a ne letim ni ja. Pa putujem vlakom. Al sam zato slobodan ko ptica. Ko što bi reko Mujo Sulji u onom vicu nakon što ga je ovaj pito plaši li se boleština poput ptičje gripe & AIDSA; “Jarane… nit guzim nit letim!”
Otprilike takva sam i ja ptica.

Nego da se pohvalim da imam ispit. Evo recimo sad je 9:41 a ja u 11:00 imam ispit. E sad da je recimo neko’ normalno vrijeme i tako to ja bi već sad se uputio pravcem FPN-a i to po onom starom oprobanom scenariju… idem ja pješke ko ga jebe, kupim jedno 2 kutije cigara i hodam do faksa. I onda dođem tamo jedno 3 gladne godine prije ispita i pušim ko mutav cigaru za cigarom i onda što je najbolje od svega bude mi i muka na ispitu.
Međutim danas ću skulirat malo… Nema više tih srkleta. Nego fino sve pic-pic… gotovo!

Međutim ono što je još bitnije u cijeloj priči svakako je priča o sinočnjoj večeri. Naime krenio ja nekim poslom na Čengić Vilu, e sad dal je Čengić Vila il je Otoka, neznam ja to točno sad ni odredit… mislim da je prije Ćvila međutim ne bi vas puno ni prevario da kažem da je Otoka. I uglavnom bio ja sad tamo što je opet nebitno, zašto, kako & kojim poslom, međutim vrlo je bitno za ostatak priče da spomenem da sam bio sa cimerom svojim. I uglavnom krenuli nas dvojica sa Ćvile (il Otoke?) ka Grbavici đe mi živimo (ajde tu nema dileme znam đe živim) i uglavnom krenuli mi i došli do Hrasnog (i tu nema dileme i tu sam čak nekad živio).
E sad mislim nas dvojica u Hrasnom šta sad tu ima bit zanimljivo. Odnoso po čemu bi Hrasno bilo recimo zanimljivije od Ćvile, Otoke, Grbavice il šta ja znam čega sve već ne. E uglavnom Hrasno je poznato po Robotu. Ne po pravom robotu onom mehaničkom nego po jednoj robnoj kući koja se zove Robot. Međutim, ni Robot nije interesantan našoj priči koliko ono što se krije podno Robota odnosno točnije kada krenete prema river Miljacki. Naime tu se krije ćevabdžinica “Zmaj”.
Zmaj… naravno mislim jebiga jel… kakvi mogu bit ćevapi u Zmaju nego… pa jebem ga ja… zmajevski! To su najbolji ćevapi u tutto-completo Sarajevu. Kažu eto najbolji su kod Želje, pa neznam kod Hodžića, pa kod Mrkve…. ma sve je to super… al Zmaj je Zmaj brate! Nema boljih… ćevapi skoro ko u Travniku kod Harija.
A ja sam Slavonac gurman pravi znam prepoznat pravi ćevap makar ga sakrlil duboko u somunu. I uglavnom bilo je to već negdje recimo oko jedno 21h i vrijeme je večeri…
E sad Velika je Srijeda… pa dileme brate! Dal se posti? Dal se “v” piše velikim slovom u velika srijeda? Dal se “s” piše veliko? U srijeda dakako… pa onda recimo dal se je post? Il je nemrs? Il nije ništa? I jel to sad čista srijeda? Il recimo nije? Nemam ja pojma brate ništa.
Al mislim kontam ja… idem ja sad kući sutra (Yahoooooooooo!) pa hajd mogo bi oprobat ćevap koji. Recimo desetku. U kajmaku. Mmmmmmmmmmm…. kajmak.
Pravo gotivno je što u Zmaju sad kako je došlo proljeće i to sve pa stavljaju uz ovaj crveni luk i onaj mladi luk. Nekako mi odma ćevapi bili uskršnji. Eto još da je recimo hrena bilo.
E sad šta je poenta cijele priče? Pa nema je… moro’ sam se samo pohvalit da sam jeo ćevape kod Zmaja!

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *