Ako me išta tješi onda je to da je i Dan bajker.
Nego… htjedoh da na blogu opričam događaje koji su se zdogodili s Velike Subote na jučer, odnosno Uskrs.
Dogovorimo se dakle Vlado i ja, da, pošto se dugo ne vidjesmo da se odemo oblokat i to poštenjski. I da ne ispuštamo jedan drugog iz vida i da te večeri nećemo ići u tradicionalni lov na žene po raznoraznim turbo gurtna TDI GTI birtijama. Valja reko. I onda smo tražili birc u Brod gdje služe Velebitsko pivo (vjerovatno najbolje pivo u Hrvata, tamno il’ svijetlo… svejedno) i uglavnom nađemo birtiju koja otprilike mjesečno dobije gajbu do dvije ovog tekućeg zlata iz Donjeg Pazarišta. Međutim naravno mjesečne zalihe su već odavno ispražnjene odnoso polokane.
Međutim to nas nije sprečilo da se ovdje sparkiramo i napravimo bazu za pijančenje. Uglavnom sad opričavam kako smo sjedili, lokali i ostalo… mislim da je nebitno&dosadno… međutim vjerovatno je zanimljiv podatak taj da je Čovjek-Gitarauspio nagovoriti svoju kolegicu s fakulteta da nas posjeti u Brod… iz Zagreba (cca. 200km – jedan smjer).
Kad fakat… evo djevojke… sad kako joj je bilo s nama pjanim mjužacima uzavrelih hormona prouzrokavanih proljećem… pa neznam al uglavnom nama je bilo dobro.
Uglavnom sjedili smo tako i dalje lokali kad Gitara-Man predloži da eto ne bi bilo zgoreg da mi odemo otpratit kolegicu u Zagreb da ne ide sama po noći i tako to. Kako sam ja bio pod izuzetnim dejstvom alkohola meni se to u datom trenutku činila kao vrlo logična&smislena ideja. Mislim da nije zgoreg spomenuti da je pola sata kasnije kroz Brod gazila Corsa s gore spomenutom kolegicom, Čovjekom-Gitarom, Krešom, Strizijem i naravno mojom malenkosti.
Prije samog izlaska na sam autoput, kod mene smo pokupili koferčić s mp3icama (50 CD-ova, da bi slušali samo Dire Straitse do ZG-a), a kod Vlade smo pokupili kulinovu seku što se nama u datom trenutku činilo kao najlogičniji potez (kruh ćemo kupit u Zagrebu).
Put do Zagreba je prošao veselo do te mjere da smo stali na prvom restoranu (Staro Petrovo Selo) autoputa da pijemo kavu (Krešo i ja smo pili Karlovačku kavu) i još smo stali jednom negdje oko Ivanića, Kutine da bi Stizy bljucnio.
Uglavnom oko pola pet smo bili na Željezničkoj kolodvodoru… četvorica budala s malim koferčićem za CD-ove, kulinovom sekom i nožem. Kao kobna greška pokazalo se to što nismo u Brodu kupili kruh, pošto u Zagrebu nigdje nije bilo kruha za kupit. Čak smo pokušali nagovoriti prodavačicu u Importaneu da nam proda kroasana, kifli ili tako nešto i da izvadi punjenje iznutra da mi nabacimo kulina unutra. Plan nam nije uspio. Meni je bilo ipak najzanimljivije to što nas dežurni drot nije legitimirao iako smo žonglirali s kobasicom veličine Kamčatke po Importaneu… u pola pet ujtro… na uskrsno jutro.
Uglavnom kratili smo vrijeme do vlaka (6:05) tako što smo pravili budale od sebe po kolodvoru, a našli smo i neke poznanike iz Broda koje smo isto uspjeli vješto izbrukat.
Taman nekada oko 10 do 6 sjetili smo se da nebi bilo zgorega da mi ipak kupimo karte. Čovjek-gitara iliti Vlado prišao je službenici, onakav pjan, pokušavajući se naravno maksimalno skulirat:
“Dobro veče!” – pozdravi službenicu, a neki đuturum koji je podjebavao čas prije Vladu&Krešu zbog kose (dečki zakasnili ste, woodsock… ovo-ono) opali se smijat:
“Ha Ha! Dobro veče! Hly mdr of gd!”
Svi smo ga pogledali onako čudno da bi onda on ponovio ovaj put razgovjetnije:
“Holly mother of God!! HA HA!!”, na šta mu je Vlado odgovorio:
“He… sve bolje i bolje!” – pritom naravnom misleći na njegov izgovor.
Ja sam u jednom trenutku pukao i pred svim onim ljudima se izderao:
“Ovo je metropola svih Hrvata! GDJE JE KRUH?!!!?!!!
Kulinova seka
Sjeli smo napokon u vlak gdje se nismo gasili sa svojim opaskama do Novske kada smo svi više-manje uspjeli zaspat.
Srećom pa se nismo probudili u Vinkovcima… u protivnom mislim da bi smo dan-danas lutali po Panonskoj niziji.
