Kasno sinoć sam prolazio pored Hotela Bristol i baš sam razmišljao kako bi bilo dobro da imam para da ga ja kupim i obnovim i onda naravno ubirem pinku. Napravio bi na vrhu predsjednički apartman, penthouse čak, gdje bi soba bila puna ženskih gaća. Legneš u krevet, a ono samo gaće. Tepih od gaća. Jastučnica od tangi. To bi bilo ekstra dobro i kewl.
Međutim šta će biti sa Bristolom pojma nemam ali najvjerovatnije neće bit predsjedničkog apartmana sa gaćama do iznemoglosti.
Jednom sam tako razmišljao kako bi bilo dobro kad bi imao bruku para kupit set onih popaljenih zgrada na Grbavici. Evo recimo ja da sam neki ekscentrični bogataš tipa Soroš, obogativši se recimo tako da sam spretno uložio pare na dionice industrije gaća, ja bih kupio te popaljenje zgrade i obnovio bi ih. E onda potom bi te stanove djelio kao stipendije studenticama. Koje bi kasnije radile recimo kao moji modeli u mom industrijskom imperiju gdje se proizvode gaće. Mislim ne samo kao modeli, nego recimo kao i ekonomisti, agenti raznorazni i tako. Naravno ja bih vjerovatno u vremenima dokolice radio kao hausmaister ili portir u tim zgradama.
Zgrada puna žena. Đe češ bolje.
Međutim ni od te ideje ništa, prvo jer nisam ekstentrični bogataš poput Soroša, a i te zgrade se već obnavljaju sad tako da je kasno za moju super straobalnu ideju.
Ideja je pola zdravlja, a druga polovica je čistoća. Tako barem uče ljude na ekonomiji.
Nas recimo uče laž je pola posla druga polovica je mašta. Tako se radi novinarski posao. Kao što bi Homer Simpson rekao: “Marge, dvoje je potrebno za laž. Jedno da laže, drugo da sluša.”
A što se tiče proljeća ovog… mislim stvarno… malo nas je obradovalo početkom travnja/aprila međutim ovo sad je Kata&Strofa. Kiša pada, curice su sve zakopčane do vrata ne može se šta ni vidjeti ma bezeze pravo.
Eto tako.