Bobovac je najznačajniji i najbolje utvrđeni grad srednjovjekovne Bosne podignut na strmoj, stepenastoj stijeni južnih padina planinskog masiva Dragovskih i Mijakovskih poljica iznad ušća Mijakovske rijeke u Bukovicu, jugozapadno od Vareša. Nalazi se nedaleko od sela Mijakovići i Dragovići, u općini Vareš. Gradu se može prići iz dva smjera, i to od Kraljeve Sutjeske ili od Vareša. Sastojao se od gornjeg grada s četvrtastom kulom, čiji ostaci i danas postoje, i donjeg grada, na stepeniku nižem oko 20 metara, poligonskog oblika oko 40 metara dužine i oko 25 metara širine, od čega se danas raspoznaje dvorište i bunar.
(http://hr.wikipedia.org/wiki/Bobovac)
Iskreno rečeno, htio sam ja i drukčije početi ovaj post. Odnosno naslov sam drugi htio dat. Prvo mi je bilo palo napamet “Trebinje, Trebinje kad me vidiš jebi me”, međutim to ne bi imalo nikakve veze s postom a i ja nikad nisam bio u Trebinju.
Drugi naslov je trebao biti ” ’93. smo srušili most u Mostaru, 2006. smo poslali Severinu na Eurosong”. Jerbo prošle godine je moj post o Eurosongu bio jedan od najčitanijih. Međutim eto ove godine ne bi ja o tome… možda samo da ovo kažem… eto mene živcira što stalno u hrvatsku muziku guraju onaj dinaridski etno pa jebote svi u Europi misle da mi Hrvati živimo po nekakvim vukojebinama gdje se borimo s medvjedima i dernjamo se AAAAAAAJAAAJAJAJAJA s planine na planinu. Mislim stvarno. Brega pravio aranžman na kraju krajeva… šta reć…
Međutim dakako ovaj post nije o Eurosongu, ne daj Bože ove godine… odnosono danas ću s vama podijeliti koju slikicu a i koju rečenicu o srednjovjekovnom bosanskom gradu Bobovcu a i o susjednoj Kraljevoj Sutjesci koja je bila nekada predgrađe, odnosno donji grad Bobovca.
Dakle gore sam već nešto pejstiro sa wikipedije, dakle to je geografski polažaj Bobovca. Mi smo u Bobovac došli iz smjera Kraljeve Sutjeske a u Kraljevu Sutjesku dođete iz Kaknja a u Kakanj vrlo lako magistralnim putem M-17. Iz Kraljeve Sutjeske do Bobovca ima jedno sigurno dobrih sat i pol planinarenja, što po šumskim stazama, a i ima tu i skakutanja po kamenju u nekakvom potoku. Toro, ovo nije naša bara.
Gore piše da se do Bobovca može doći iz dva pravca dakle, iz Vareša i iz Kraljeve Sutjeske. Iz Vareša je put kud i kamo pristupačniji, međutim naš autobus se jedva dotaljigao i do Kraljeve Sutjeske, a situacija je bila takva da čim smo stali u Kraljevoj Sutjesci da je vozač busa odmah uzeo alat i bacio se na posao (kasnije kada smo trebali krenuti ka Franjevačkom samostanu, pola sata je pokušavao ubaciti u brzinu… bilo koju!).
Kao što već rekoh put do Bobovca je kritičan iz mnogo razloga a najveći je naravno taj što sam ja Slavonac koji jednostavno nije navikao da se pentra po bosanskim brdima.
Nakon sat i po’ ekstremnog planinarenja stigli smo na Bobovac! Na vr’ brda kapela gdje kardinal svake godine drži misu i neke stare zidine. Bezeze. Mislim nije bezeze al eto…
A priča vezana za Bobovac daklem… Osnovao ga je Stjepan II Kotromanić, nekad u prvoj polovici 14. st., i dakako uz Kraljevu Sutjesku administrativno-političko-ekonomsko i ostalo središte srednjovjekovne bosne.
Dakako mnogi su ga htjeli osvojiti, uključujući i naravno Srbe, međutim car Stefan Dušan je tu polomio zube.
Međutim došli su Turci, našli naravno domaćeg izdajnika (Radaka iz naslova) i onda nakon samo trodnevne borbe zaposljeli Bobovac. Kraljica Katarina je pobjegla u Italiju i to na konju kojeg su naopako potkovali, a djecu su joj islamizirali. Iako vrlo je vjerovatno da su djeca dobrovoljno prešla na Islam da bi se maknila iz te brdovite pripizdine. Ja bi.
Kraljeva Sutjeska je dakle kao što sam i gore napisao bila predgrađe Bobovca. Franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci sagrađen je nekad u 14. st i bio jedan od tri samostana kojima su Osmanlije dopsutili rad (uz Fojnicu i Kreševo).
Više o Kraljevoj Sutjesci… ovdje.
A sada malo slika!
Daklem, ovo je pogled s brda na putu ka Bobovcu
Šokac na 708 metara nadmorske visine. Spetakl!
Save Bobovac! Ploča koja mi je dobro poslužila trenutak kasnije kao stolica. Odnosno platforma za sjest. Na. Jel.
Franjevački samostan Kraljeva Sutjeska. Prvi put.
Samostanski muzej. Puške u vitrini. Stare puške.
Opet eksponati muzeja. Pečati i tako to…
Opet puške
Samostanska knjižnica ima vjerovali il’ ne 31 inkunabulu! Ja pao na guzicu kad sam to čuo. Ja mislio imaju dvije-tri… a ono… 31!
Evo jedne zanimljive makete koja prikazuje jedno bosansko domaćinstvo na radovima ispred tipične bosanske kuće. Imamo trojicu koja su se zadala oko kazana, peku rakiju, imamo neku ženu koja vuče vodu iz bunara, pa lika što vozi sijeno, pa ove što kolju krme, jedan mast topi, jedan pravi kobasice… svašta tu nešta ima, ali obratite pozornost na lokalnog alokosa što loče rakiju za stolom! Svako domaćinstvo ima jednog…
Muzejski eksponati – pisanice
Franjevači samostan, slika iz klaustra
Samostan uslikan iz parka
Visočka piramida… jest da je ružno ispalo al uslikano iz busa… i još sam spavao napola…
Samo da kazem da jako potcjenjujete Kraljevu Sutjesku i Bosnu nazivajuci ih “vukoj*****”, zapravo to su mjesta za koje se jako puno ratovalo i ratuje ne bez razloga. Mjesto za koje pisete da je “park” je ustvari mjesto gdje se nalazio pravi i impozantan bosanski dvor ciji ostaci postoje i nisu u potpunosti iskopani radi konzervacije. Sam Bobovac se koristio kao zbjeg i kao mjesto na kojem se u krizno vrijeme cuvala kruna. Lijep pozdrav iz Vrhbosne.