Navodno su prvi Hrvati koji su došli na obale današnjeg nam Jadrana i obale jadranske današnje nam Lijepe Naše RH vikali: “Thalata, thalata!!”. Thalata, Thalta inače znači “more, more” i to ni više ni manje nego na rodnom jeziku Platona, Aristotela i ostalih antičkih Grka – grčkom odnosno starogrčkom.
Pitanje se nameće dakako zašto su Hrvati vikali thalata, thalata umjeto more, more, odnosno pobogu pa jesu li Hrvati Grci il Hrvati pravi iz Irana odnosno Perzije?
Dali su Hrvati Iranci odnosno Perzijanci teško je točno razlučiti međutim možda nam mogu pomoći stihovi M.P. Thompsona. Inaće samo da napomenem, MP-5 je inače također puška, i to njemačka, kao što je i Thompona puška al američka.
Uglavnom senor MP Thompson veli:
U junačkoj zemlji miloj, lijepoj i dalekoj,
u godini Gospodnjoj, šest stotina i nekoj…
spustila se na tu zemlju sila – plava je krv narod predvodila
drhti zemlja, kamen puca kroz nebeska vrata..
Dojahao bijeli vitez sa mačem od zlata..
Dajte mi komad zemlje svete, zemlja je i mati i dijete!
…
Bijeli vitez krenu nazad kroz nebeska vrata…
Ostavio lijepu našu bez gladi i rata!
Pred nebeskog oca klekne s riječima od zlata :
˝Predao sam zemlju svetu u ruke Hrvata!˝
Međutim ni to nam nažalost ne govori jesul Hrvati Perzijanci il nisu što možda na kraju krajeva i nije bitno koliko je možda recimo bitno zašto su govorili grčki umjesto hrvatskog ili barem staroslavenskog.
E pa jedna teorija govori da Hrvati nisu kao ostali Slaveni pogani barbari nego da su od Grka, anitčkih dakako, ne sad ovih novokomponovanih, izučavali kulturu, filozofiju & jezik.
I tako su Hrvati krajnje kulturno došli na istočne obale Jadrana, u Armanijevim odjelima i Guccijevim cipelama i sa strogim grčkim akcentom.
He helenike glota palatia esti.
Grčki jezik je star. Na konto te rečenice sam imao 5 (slovima: PET, baš poput plastične ambalaže) iz grčkog na prvom polugodištu kada sam bio prvi razred klasične gimnazije.
Cijeli ovaj uvod je bio dakle kako su Hrvati, ugledavši sinje more vikali: THALATA, THALATA!
E upravo tako sam i ja dočekao sunce sad već mogu i reći krajem lipnja.
SUNCE, SUNCE! Neznam kako se to na grčkom kaže. Helios, helios vjerovatno.
E sad zbog čega je bitna cijela ta priča? Pa iz toga razloga što smo napokon dočekali tropske vrućine kako i doliku ljetu.
Naime lipanj mjesec nam ove godine gospodnje 2006 donio nam je obilje usranog vremena, time dakako i kišu.
Tako su recimo svi vikali:
AAA! Kiša! Dosta kiše?! Kakav je ovo lipanj/jun? Samo kiša pada, očemo toplo vrijeme i sunce!
I šta se desi odnosno dogodi molim vas lijepo? Pa dođe i to sunce. I toplo vrijeme. I šta sad viču?
AAA! Vid sparine! AAA! Vid vrućine! Ubi sunce! Da nam je bar kiše malo! Nemore se živit od ovoga!
A zimi ovako bude. Poćne zima recimo kalendarski. Snjega nema s glave.
AAA! Gdje je snjeg? Kakva je ovo zima? Moš ‘odat bez jakne! Gdje nam je snjeg.
Padne snjeg.
AAA! Vid kolački je! Vid kolko ga je! Jebo snjeg. Vidi snjega jebo njega. A je hladno. Ko u Sibiru! AAA! Da bar malo zatopli!!
I nikad dobro.
Kompletan Balkan (Gore od Šentilja do Đerđelije) izrezat, napravi otok i zafijatit ga tamo gdje je vječno proljeće.
I šta bi se onda dogodilo? Vjerovatno bi zaratili oko prava na kokosove orahe il tako nešto.
I opet nikad dobro.