Kad je čovjek seljak lupeta o stvarima o kojima nema pojma. I to je najgore. To vam je recimo kad vam komšinica koja radi kao konobarica u bolničkoj menzi daje dijagnozu i propisuje terapiju.
Kad se globalnom politikom bave lokalni pikzibneri…
Kao kad vam lokalni pijanci iz kafane u haustoru imaju razrađen gospodarski plan za RH za narednih 15 godina. Plati dupli pa će ti ispričat.
Dakle, ako nešto ne volim onda ne volim kad mi neko soli pamet i priča o stvarima o kojima nema pojma.
Recimo ja sam današnji post htio započet pametno…
O tome kako mi je san da živim u Češkoj… idila ona neka češka… boemski stan u starom dijelu Praga, potkrovlje… ja, Jimbo, češki student.
U stanu u potkrovlju kompjuter s kojeg kucam postove o životu u Pragu i đabalesku misli praškog studenta. U slobodno vrijeme visim dolje u pivnici kraj zgrade i pijem hektolitre piva s komšijama, starim doktorom komunistom, propalim inženjerom iz Brna i čudnim činovnikom Slovakom koji je zaboravljen ostao u mrskoj mu Češkoj…
U slobodno vrijeme vozim se veselo kroz idilični češki krajobraz u staroj truloj Škodi, al ne marim. Lijep je češki život.
Eto želja mi je bila uvijek živjet u Češkoj. Otkad sam bio u Pragu. I otkad sam izgledao sve žive i nežive maratone čeških filmova.
Elem tako sam ja htio započeti post o jednom filmu, a to je Nepodnošljiva lakoća postojanja koji je snimljen po istoimenom romanu Milana Kundere.
Naime, nedavno sam gledao gorespomenuti film, a moj fiktivni češki život je trebao biti uvod u post.
Apsolutno genijalan film za kojeg sam ja naivno mislio da je novi. Pa dok se na IMDB-u nisam uvjerio suprotno (1988!).
Nov je na DVD-u u svakom slučaju pa ukoliko niste pogledali film – pogledajte il/i pročitajte knjigu svakako.
Međutim nov nikako nije… i u tom je poante cijele priče…
Kad je čovjek seljak… pogleda “intelektualni film” pa misli da je pobrao pamet svijeta…
Seljak ostaje seljak.
Kažu da je Nepodnošljiva lakoća postojanja za Amerikance glavni izvor za shvaćanje europskog intelektualizma.
Ko’ odgleda film – faca!
Pa onda pričaju: “On je pogledao Nepodnošljivu lakoću postojanju! Sigurno jede kakve droge!”
Njam njam.
