Vareš

Nekada davno, a možda i ne tako davno, prvu epizodu nezaboravnog serijala o gaćama počeo sam uvodom o urbanim legendama.
Ja sam, moram priznat, vrsni skupljač urbanih legendi i to bi se čak moglo i nazvati mojim skrivenim hobijem. Da imam možda više vremena, volje i snage otvorio bih blog koji bi se zvao “Urbane legende iz Hvatske, Bosne i Hercegovine i ostalih zemalja gdje ima urbanog a time i legendi.”
A možda se nebi tako zvao nego recimo samo“Urbane legende” ili “Jimbove vrijedno sakupljene urbane legende iz raznih krajeva Balkana”.
U svakom slučaju blog bi imao ime. Sigurno nebi bio bezimen.

Elem, koliko od vas je čulo za Vareš?
Vareš je, za one koji neznaju, grad u Srednoj Bosni(Ze-Do Kanton, 45km od Sarajeva), gradić prije nego grad i vjerovatno je poznat po tome da u Vareš možete doć ono… maksuz pa u Vareš. Naime Vareš nije na putu za recimo Tuzlu ili da je na putu za prema Istoku, odnosno Srbiji, ili prema Sjeveru/zapadu/jugu pa da dođete u Hrvatsku… jok… Vareš je, što bi mi Slavonci rekli, u tri pizde materine daleko od svega, gdje je i Bog rekao laku noć.
Recimo zanimljivo je da u Slavoniji mi nemamo takav izoliran grad o svega… Brod je, uvijek sam govorio, centar svog poznatog svijeta. Raskrižje svega bitnog. Čak je i Agahta Christie spominjala Brod u famoznom “Ubojstvu u Orient Expressu”.
I da recimo jedna zanimljivost… u istoimenom filmu na zvučnicima najavljuju: Sofia, Beograd, Zagreb, Brod, Trst… Čak su nas metili i zapadnije od Zagreba… jer smo mi to zaslužili!
Uglavnom Vareš je bukvalno u slijepom crijevu tog dijela Srednje Bosne.

Urbana legenda koja kola među ne-Varešacima je o navodno lakim, da ne kažem promiskuitetnim ženama u tom gradu.
Naime šta se dešava? Recimo da odete u Vareš… iz nekog razloga nepoznatog, na kraju krajeva nebitnog… bitno je samo da ne možete u Vareš doć onako jel ste tjeli popit kavu na putu do nečeg drugog…. uglavnom vi tako bili u Varešu…. i pohvalite se svom drugu, prijatelju, kolegi ili već nekom:
– “Ja bio u Varešu.”
Prvo što će vas pitat vaš sugovornik, neće biti ni o vremenskim prilikama u Varešu, ni o možebitnoj ekonomskoj situaciji, političkoj, kulturnoj sceni, cijeni bureka i ostalih pita… jok! Naime sugovornik će vas upitat:
– “Jes’ jeb’o?” (može bit i prco/bubo/jebavo/guzio/pampario/taslačio… mnogo je varijanti)
Normalno vi će te biti začuđeni (il nećete možda) pa će te, ukoliko dakle niste imali snošaj u Varešu, reći:
– “Nisam.”
Na što će vam sugovornik samo reći:
– “Nis’ bio u Varešu.”

Imao sam priliku pitati čovjeka iz Vareša da mi pobliže objasni tu urbanu legendu.
On je, na moje opće zaprepaštenje rekao:
– “Ma jok, jarane! To ti je tako nekad bilo, prije rata! Više nije tako”
Bože mili gdje sam došo noć me snašla u tuđini bez čistih gaća.
To je nekad bilo – prije rata.
Šta dakle dođeš i odma nešto zguziš u Varešu? Na autobusnoj stanici tek što izađeš iz busa?
Iskreno ja sam mislio da je to neka otrovna podmetnuta sarajevska urbana legenda… Recimo eto stara je stvar da Sarajlije ne vole Zeničane (relacije otprilike jednake kao i Purgeri – Tovari, odnosno Zagrepčani – Spličani)… tako da sam ja i čuo priču o tome kako je jednom bila ekskurzija iz Zenice u Sarajevu i kako je neki zeničanin, paz’te sad ovo, zguzio (spolno općio) s labudom koji je prethodno veselo plivao Miljackom.
To sam čuo iz usta par Sarajlija… kao ono Zeničani krkani…
Uglavnom tako sam i ja mislio to je sad neka sarajevska fora kao ono… Varešaci brđani tamo neki… pa eto…
Kad ovaj meni ni pet ni šest: “To ti je tako nekad bilo, prije rata.”
E jebiga stari… usro si i šefa i stanicu….

Dvije djevojke su me jednom prilikom (u Sarajevu) zamolile da im ispričam legendu o djeci iz kukuruza.
Ispričo’ bi ja… nikad naime nisam čuo ništa o djeci iz kukuruza… al ja bi izmislio vješto neku priču… jebiga ono… ko što Mate Babić kaže, ako nemaš priču, izmisli je!
Bitno da je konzument vijesti sretan, ko’ ga jebe ako je laž.
I sad da ja ispipam što zapravo djevojke žele upitam ja njih onako vješto novinarski:
– “A što ste vi čule o djeci iz kukuruza?”
Kad njih dvije ni pet ni šest:
– “Mi smo čule da je to neka skupina djece koja se okuplja u kukuruznim poljima negdje u Slavonskom Brodu i bavi se nekim okultnim stvarima… čaranjem i tako to i da ih ima puno i da vladaju umovima svojih roditelja… pa eto pošto si ti iz Slavonskog Broda možda ti nešto više znaš o tome.”
Ja zabezeknut. Nikad čuo o ikakvoj djeci i kukuruzima. I to još u Brodu.
Kukuruze za paranormalno vežem samo za to kad sam jednom kao klinac u jednom selu sa bratićem išao krast kukuruze pa me on nafurao da moramo bit tihi jer, paz’ sad ovo, “vojna policija čuva kukuruze, a imaju moćne zelene traktore koji mogu ići i do 200 km/h na sat.”
Ja se usro od straha, nije mi poslije toga više ni bilo do pečenih kukuruza. Još da bježim od ferarijevog traktora kroz kukuruze… ma ne isplati se brate…
I uglavnom šta sad reć o djeci u kuruzima? Djevojke čekaju odgovor. E…. Đe ću sad ispast budala… dakle kola urbana legenda iz mog kraja o kojoj ja nemam pojma.
Pogledam njih onako urotnički-zavjernički taman do te mjere da se prepadnu i odstupe jedno korak-dva od mene a ja samo pognem glavu prema dolje i tiho progovorim:
– “Mi Brođani ne pričamo o tome.”
Otišao sam bez pozdrava. Narednih par dana sam ih gledao ispod oka, urotničko-zavjenički, dok me nisu počele izbjegavat. Napumpo sam nekakvu nepostojeću priču time što nisam rekao ništa.

Kasnije sam skontao o čemu se vjerovatno radi. Naime, momci imaju svakakve ulete ženskama, pogotovo ih vole fascinirati nekakvih glupim pričama poluvjerovatnim ili nevjerovatnim pa onda sami izmisle urbanu nekakvu legendu.
Recimo… eto sigurno ima nekakav horror il već šta o djeci koja se skupljaju u nekoj šumi Winsconsina, a on je samo to zamjenio slavonskim kukuruzima i izmislio neku debilanu od priče.
Ništa čudno… recimo ja sam pričao priču o čovjeku iz Foče koji ima moći veće od Hulka a koristi ih samo za dobrobit i zaštitu svog imanja.
Svako pametan zna da je to pizdarija… taj čovjek ne živi u Foči nego u Sanskom Mostu.

– “Bio sam danas na Jimblogu.”
– “Jel opet nadrobio gluposti?”
– “Nije”
– “Nis’ bio na Jimblogu”.

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *