Daklem, napokon sam stupio na sveto americko tlo (excusa me, aber u narednih mjesec dana nece biti slova s ovim kvacicama odnosno sami dodajte afrikate jerbo imam ovdi americku tipkovnicu)
Jos se mucim s jet-lagom (to vam je ono kad vam u glavi kuca 15h a zapravo je 9h), tako da sam jucer prozivio najduzi dan (danje svijetlo sam gledao punih skoro 20h… al otic cu ja u Svedsku il tako negdje kad su polarne one zime/ljeta).
I tako jos sam omamljen i osamucen… let je bio dug s malim turbulencijama s vremena na vrijeme, naspavat se, naravno, nisam uspio i sto je najgore od svega od one avionske hrane mi se tolko priprdilo da sam mislio da cu eksplodirat. Al bilo mi je neugodne jer je neka Litvanka sjedila pokraj mene (ne Kalasnjikov litvanka, nego zena… prava… od krvi&mesa) tako da sam isao na WC samo prdnit s vremena na vrijeme… onako momacki ga odvalim… a usput se i upisam.
Srecom pa sam letio za DC, jer neznam kako bi izdrzao da sam morao letit recimo za Seattle. Ubio bih prvo sebe od muke a onda nekog drugog svojim prdcima.
Granicna/carinska kontrola na Dullesu je bila ljubazna i pristupacna i na moje opce radost i veselje djelatnik Odjela Domovinske Sigurnosti mi nije razgibavao prste po cmaru. Na moje i njegovo veselje, a na zalost nekih zlobnika… iako to bi bila zanimljiva prica za blog… mozda i za naslovnicu.
Ali zato su me u Frankfurtu posteno pretresli i ispipali.
I uglavnom to je to… ovdje je dakle 9h ujtro i ja skupljam snage da skontam kako radi TV.
Sramota.
Sjetio sam se one Edine pjesme:
zena sto mi je iznajmljivala stan
objasnjavala mi kako se pali TV
(hej meni, bolan, hej – halo)
Ha – ha… meni bilo to smjesno kad sam prvi put cuo tu stvar… a jutros… upalim TV i nadjem 4 kanala. Slovima: cetiri-cetr/ceter.
Nemogu nac oni ostalih tri milijona kanala.
Jucer nisam znao pustit vodu u umivaonik…
Me poor. Croatia poor. Give me food.
Apendix prvi (ujedno i prva slika from USA na blogu)
Ovo je specijalno za Nikolu
Njemacka cizma imperijalizma u USA (samo sto oni to ovdje zovu TiMoubl a ne ko mi TeMobajl)