Najbolji post o svinjokolji (općenito i jedan od najboljih postova svih vremena u povijesti hrvatskog blogovanja ili blogrianja): dan kad sam postao muškarac…
Slavonac sam time se ponosim davno ime od predaka nosim, kaže pjesma i što bi rekli ovi anglo-saksonski naši drugovi aj kudnt agri mor.
Lokalpatriotski sam nastrojen do krajnjih granica da bih, da imam para, nosio onaj šokački jankel. Al skupo je brate.
Imam 7 godina tamburaškog staža, hektolitre slavonske šlijvovice i tone domaćeg kulina su prošle kroz moj organizam. Prošao sam svaki šor i poznam svaki sokak od Vukovara do Lipika.
Slavoniju dišem, Slavoniju živim (ah ti klišeja!).
Za svakog Slavonaca postoje dva događaja koja su bit Slavonije. Ono što definira Slavoniju. Bitak Šokadije.
Čuvali smo naše običaje….
To je dakako pečenje rakije i svinjokolja.
Pečenje rakije je jedan proces koji je uvijek fešta. Okupi se ekipa, šta ja znam, recimo Tunja, Relja, Jozo i ostala bećarska banda i onda po cijeli dan nešto mrdaju oko onog kazana dok ne popiju svu prošlogodišnju zalihu rakije (ukoliko je dakako ostalo rakije kao takve).
To završi s jedno 500L prvoklasne šljive, a ne rijetko se zna dogoditi da onakvi pjani naprave i kakav belaj, recimo tako da netko upadne u kazan pa se oprži il tako nešto.
Svinjokolja pak s druge strane isto tako ima komične elemente (pročitaj gore linkani tekst). Al ja ne volim svinjokolje.
Eto priznam javno… ja sam pizdun. Obožavam kobasice, kulin, kulinovu seku, slaninu, šunku, čvarke pa i krvavicu – al svinjokolje…. uf….
Kad onu jadnu svinju izvuku iz svinjca pa kad poćne skvičat onako jadna… ja bi ju najradije poslo u kurac i pustio nek ide, nek bježi u šumu, bilo gdje samo da je ne gledam onaku jadnu.
Evo recimo…. ja slike za blog tražim vrlo jednostavno… ukucam temu bloga u googleu i onda tražim slike. Kad sam ukuco svinjokolja… ma horor do horora. Pa sam ukuco kulin i ovo je bilo prvo prikladno…
Baš gotovanski i pizdunski, zar ne?
...najviše bi me pogodila krvava sajla koja bi joj bila u ustima i krv koja je šiljkala pa blatu dok bi baba trčala u gumenim čizmama i sa zdjelicom hvatala krv…jebene traume ljudi moji, u tim sam trenucima pomišljao da su u pravu one pičkice koje ne jedu meso, ali navečer bi se taj osjećaj istopio jer pečeno meso ima jaaako dobar okus…licemjer jebiga, kako je neki kreten rekao “sve što je ljudsko nije mi strano” jebiga…
iz gore linkanog teksta takodjer
Što ja sve ovo pišem? Pa evo počelo je vrijeme svinjokolja i već me dosta ljudi pozvalo da sudjelujem u tome. Doduše u Bosni, ne u Slavoniji, međutim i ovdje to među non-muslimanskim stanovništvom ima karakter hepeninga sezone.
Izvlačim se uvijek nevješto kako sam smotan, kako neznam ni slaninu rezat al ljudi su uporni… dodji bar peč’ ražnjiće…
Ipak ove godine ću otići na jedno klanje i to dolje u Ramu kod svog ex/non-ex/future-again cimera.
Jebiga ražnjići imaju jaaaako dobar okus.
Jedne godine su klali krmad tako i poslali nekog lika u svinjac da ode omamit svinju. I on je usao u svinjac sa sjekirom da je opali tupom stranom po glavi, da je omami pa da je mogu onesviještenu izvuć van i zaklat.
I ušao im je taj lik samouvjereno u svinjac sa sjekirom. Nakon par minuta se čulo njegovo skičanje i pozivi u pomoć. Koljčaka ekipa upala je u svinjac i imala šta vidjet. Anesteziolog, ko’ sumanut maše sjekirom po svinjcu a svinja ga napada u cilju očuvanja vlastite egzistencije. Najsmješnije od svega je bilo što je, kad ga je svinja napala, anestezilog u strahu počeo lamatat sjekirom po svinji, al oštrom stranom tako da je svinja, u trenutku kad je upala ekipa, ostala bez komada uha, bez komada repa i imala hrpu ubodnih rana od sjekire po sebi. Al se nije predavala…
Stoga raširite čengele! Let the slaughter begin!
