Nafaka @IMDB (nemorate kliktat, šture su im informacije)
Nafaka je jedan od onih filmova – il ti je do jaja il je smeće. Naime, koga god sam pitao šta misli o filmu (a mnogi su ga gledali) rekli su mi da su il oduševljeni il duboko razočarani. Pa sam tako malo i ja vagao dal’ ići u kino il ne ići pa sam napokon izvagao da 5KM kino ulaznice bolje mogu iskoristiti za jedno instant pače iz mikorovalne a 2 sata vremena za učenje i sviranje gitare.
Međutim pojavi mi se neki dan kolega sa DVD-om ispod miške, baci na stol kutiju i reče: “Evo Nafake”. Kad sam vidio nevješto otprintan cover filma odmah sam pomislio da je neki pirat žešći snimljen u lokalnom kinu. Ono – originalni zvuk filma se ne čuje jer klinci dobacuju, pa onda se neko u prvom redu ustane da ode kupit kokice, ovaj iz zadnjeg reda ga gađa masnim papirom od bureka, “jel ti tata staklar” i ostalo kino čarolije.
Al imam i ja noći kad me pati insomnija, nije to toliko insomnija koliko hipnotiziranost monitora pa mi se noći svedu u nedogledno wikipediranje i učenje stvari koje su sve samo ne vezane za moj studij.
Gledam ja tako u DVD koji je stajao tako na stolu onako isto od onog dana kako ga je moj prijatelj šeretski odbacio i pomislim “jebiga, ajde da probamo i tu varijantu”.
Iznenadilo me što film nije klasični pirat nego neka festivalska verzija s engleskim titlovima (što isto volim jer gledam kako lingvisti muku muče s prevođenjem sarajevskog žargona na engleski).
A film. Pa znam kog je film razočarao. I isto tako znam koga je očarao. Naime oni koji su mislili da će gledati priču o ratnom Sarajevu zajebali su se jer su dobili zapravo jedan fini filozofski uradak. Tko su prijatelji, kako ih rat zbližava a mir zbliži još više.
Priča se zapravo vrti oko pogleda jedne amerikanke, crnkinje, koja je pod medijskim utjecajem došla vidjeti što se događa u Sarajevu. Tu upozna jednog zanimljivog bosanskog ratnika Crveno Oko zbog koje odluči ostati u Sarajevu – to je njena Nafaka.
Zanimljiva je stvar da Bosanci imaju muda snimit ovakav film. Nešto što hrvatska kinemoatografija ne može a pitanje je hoće li moći ikada. Redatelj filma pokazuje rat onakvim kakav je bez ikakvih iluzija. Motivi rata su jasni – šverc i pljačka.
Komadanti koji iz ratnih profitera evoluiraju u profitere divljeg kapitalizma i sve to naravno uz veliko kumovanje Međunarodne Zajednice.
Baš je UN došao ovdje igrat se mirotvoraca. Get real.
Tako je zanimljiva priča o Nemanji, sarajevskom Srbinu koji je otišao “svojima” na brdo i o Matanu, hercegovcu ustaši koji ima sve “i kave i cuge i pičke”.
Nemanja šverca original Marlboro sa svojim neprijateljima, prijašnjim i kasnijim opet prijateljima, a Matan naftu. I obadvojica imaju isti moto “Pa kome ćemo vjerovati ako ne jedni drugima”.
Poslije rata Nemanja se vraća u Sarajevo nazad svojim prijateljima s kojima se gledao preko nišana i priznaje da je pucao. “Ko kaže da nije puco – laže.” Naravno da se i Matan pojavljuje poslije rata da pomogne svojim bivšim neprijateljima/sada opet prijateljima.
Pečat filmu je po meni dao Mustafa Nadarević genijalnom ulogom Marxa, kafandžije koji je neka vrsta lucidnog arbitrara između ludila rata i zdravog razuma. Uz to svakako treba spomenuti i sporedno/glavnu ulogu Seje Sexona i Zabranjenog Pušenja koji su radili soundtrack za film.
Meni najupečatljiva scena iz filma je kada ekipa sarajevskih ratnika, u nadi da se i oni obogate, izlaze iz opkoljenog grada preko butmirskog tunela. Kupuju terenac od UNPROFORA i upućuju se put Hercegovine kod Matana kupiti naftu.
Matan ima striptiz-bar koji funkcionira iako je rat, oni s njim ugovaraju posao iako su neprijatelji. Stvar koja udara u pozadini je novopečena domoljubna pjesma (koju je specijalno za fim napravio Sejo) koja je mješavina žestokog rocka i hercegovačkog folkolora:
nikad više Hrvat neće bijelim svijetom zalutati
fala Gojko, fala Franjo hrvatska nas doji mati
Prži RamaStein dok se pijani Matan, striptizete, pijani bojovnici i pijani ljiljani plešu “hercegovački can-can” uz neizostavne rafale automata.
I na kraju šta reći. Ja sam u srednjoj skupini (dosad neviđenoj) skupini gledatelja. Meni je film OK. Svidio mi se. Dosta. Ima nekih dijelova koji su mi malo falšani i loše napravljeni. Međutim sve u svemu – svakako pogledati. Pa se opredijeliti.
Kako to biva – DOWNLOAD SEKCIJA
Malo soundtracka:
Zabranjeno Pušenje & Arabeske – Kad procvatu behari
Zabranjeno Pušenje – RamaStein
