Onomad sam završio na koncertu Marka Perkovića Thompsona, u vremenima kad je bilo normalno pjevati pjesme gdje su bili smješani premijer, predsjednik i nekakve tamne ptičurine al nebitno to sad. Onda su mi ovako dvije stvari zapale za oko. Prva stvar je bila količina, takozvane izgubljene mladeži oliti omladine u crnim majcama koji su ekstatično pjevali “kroz Ljubuški kamioni žure, voze crnce Francetića Jure”, a uz njih babe koje su dizale desnu ruku u Herr Flick modu uzvikujući “Za dom spremni”. Tada sam zaključio da ekstremna desnica okuplja infanitlnu mladež u crnim majcama, a ekstremna ljevica infatilnu mladež u nešto šarenijim majcama. Odprilike jednako polupismenu.
Druga stvar koja mi je zapala ovako za oko je Thompsonov Band. Jebote, malo bandova ja koji prže rokericu kao MPT Band (il kako se već zove).
Na Strizyev nagovor skinio sam posljedni album MPT-a, “Bilo jednom u Hrvatskoj”. Preslušao sam ga ‘nako ofrlje došavši do zaključka da Marko i dalje krešti dok pjeva i da njegovi kompozitori i dalje kradu dijelove stranjskih pjesama. I tako je folder s novim albumom ostao zakukuljen u dubinama mog diska. Jednom kad sam filovo mp3 player čorbom, nabacio sam i taj folder na mp3 player, ‘nako da se nađe.
Elem, krenem ja tako s fakulteta jučer ka kući, više mi dopizdilo slušat i Rebel meets Rebel i aaA Dernek Aaa playlistu i opalim Thompsonov album, pa nek svira.
Kad odjednom “Prodali su naše snove, Judini sinovi”. Mislim si ja, jebli oca svog. Kad odjednom opali “Kralje Dmitre Zvonimire!! Kroz planine odjekuju krici!!”, a prži rokerica pravo dobra.
Sjetim se onda kako sam čitao jednom na blogu najpopularnijeg hrvatskog kvazinovinara Matije Babića, koji je svojevremeno otkrio toplu vodu da Markan nekad otpjeva i pokoju ustašku, kako usprkos svemu što on misli o Markanu, on ima jebačku produkciju u rangu Metallice.
Ma jebo Metallicu kako ovi prže, kažem ja!
Meni se tako svidila ova stvar da sam navio na 25 jačine (to je jako puno na Creatovim playerima, dolazi do krvarenja iz ušiju) i nako šetao a u meni se počeo rađat neki domoljubni naboj. Jebo me svako ako me nije skoro ufatio ustašluk.
Šalu na stranu, al novi album mu je dobar. I to poprilično dobar. Usprkos tome što meni ne leži Markovo stil pjevanja (dinaridski heavy-metal) i što je dosta dijelova neofirno pokradeno. Usprkos svim kontroverzama oko Thompsona ovim albumom je napravio dobar proizvod.
Svakako je dobro što će ubaciti hard rock element među svoju ciljanu publiku koja u globalu, kako Edo Maajka kaže, sluša domoljubne pa presječe s cajkama.
Ne bi bilo loše kada bi se njegova ciljana publika od hardore ustašluka preusmjerila ka nekom pitomom domoljublju. Pa da mašu sa zastavicama Hrvatske i EU.
Samo za odlikaše i oni koji to namjeravaju postati:
DOWNLOAD SEKCIJA
MARKO PERKOVIĆ THOMPSON – Kletva kralja Zvonimira
