Dobar stih
Zlatni Dukati, pjesma “Nek me pamte gradovi” s istoimenog albuma, godina ratna 1993.
Znatel’ onaj sajt sa onim razglednicama?
Ono pošalješ neku razglednicu sa tajnom svog života i onda oni to objave na nekom blogu? Dobar sajt u svakom slučaju.
Našao sam nešto slično.
Zove se One Sentence – True stories, told in one sentence
Dakle kao što i samo ime govori, a ja samo prevodim: Jedna rečenica – Istine priče, rečene u jednoj rečenici
Pa recimo imamo ovako nešto:
fallen phoenix
I am pregnant with my husband’s child, so I will never get to be with the man who is the mirror of my soul.
posrnuli feniks
Trudna sam sa dijetetom svog muža, tako da nikada neću biti sa čovjekom koji je zrcalo moje duše.
Heather
There was a piece of aluminum foil sitting out on the counter, so I did what anyone else would have done: I made a hat out of it.
Heather
Na pultu je stajao komad aluminijske folije, tako da sam uradila ono što bi svako uradio: Napravila sam šešir od nje.
U jednom trenutku vlastite lucidnosti, koji uvijek pada u najzanimljivijem trenutku, a meni je došao u kupaonici, mislim dok sam prao zube u ranojutarnjim stima pala mi je napamet ideja o tzv. SMS filozofiji.
Naime, već sam jednom pisao o SMS lektiri. O lektiri skračenoj u 160 znakova. Tipa:
U očekivanju Godota (Samuel Beckett)
Ne događa se ništa. Dva puta.
Tako sam i ja sam napravio opis blogova u SMS stilu. Tako da ga je čak i Herr Neutrino primjenio na svom blogu, odnosno kao kratki opis svog bloga uzeo primjenio je moj SMS opis njegovog bloga.
Pa sam tako razmišljao kako je danas došlo do razvijanja tzv. SMS kulture. Danas se sve odvija preko SMS-a. Posao, ljubav – sve brate skučeno u 160 znakova.
Tako sam ja onda razmišljao kako napraviti SMS filozofiju.
Minimalizam žestoki u 160 znakova.
Nešto kao kratka dijagnoza recimo. Bez ikakvih pretjeranih opisa i ičega. Doticanje same srži. Samog bitka neke stvari.
Na kraju krajeva i ono što je filozofija – znanost o bitku kao bitku.
Na primjeru.
Recimo hoćemo definirati nekog. Neku osobu. I sad možemo mi tu upotrijebiti psihoanalitičke metode, razmatranje biografije te osobe, razmatrati kompletnu anamnezu dotićne osobe, promatrati obiteljsko stablo, vremenski period, sociološke utjecaje, kompletan background, intervjuirati osobe koje bi nam dale relevantne podatke o toj osobi (rodbinu, prijatelje, učitelje, osobnog liječnika…), pa onda kakve je ta osoba ostavila promjene na društvu…. uglavnom jednim kvalitetnim metodološkim istraživanjem napraviti profil jedne osobe.
Postoje za to dobri profileri, recimo FBI ima dobre profajlere. Gledo ja dokumentarac.
Dakle da se ja dotaknem tog primjera. Uzet ću recimo profil Slobodan Miloševića. Zašto baš njegov? Pročitao sam knjigu od Florence Hartman “Milošević – dijagonala luđaka” nedavno pa mi je nekako njegov primjer sada najbolji.
Ukratko (ali opet malo više od 160 znakova). Slobodan Milošević se rodio u Požarevcu, otac i mati dolaze iz obitelji u kojoj je suicid nasljedan, roditelji se rastali, otac mu je inaće bio pravoslavni vjeroučitelj, od gimnazijskih dana zabavljao se sa “baba Julom”, odnosno Mirom Marković koja također dolazi iz jedne konfuzne obitelji, ženom koja je vladala tim čovjekom na kraju krajeva kroz cijeli život i koja je vladala njime iz svoje smjene.
Slobo je bio oficir JNA, patio je od toga da bude autoritet, čak mu je i žena rekla kad ga je jednom posjetila, mislim u Zadar (negdje na Jadranu uglavnom je) dok je ovaj služio vojni rok, pa je bila slika Josipa Broza zvanog Drug Tito na slici, tamo gdje su već sjedili, a Mira je Slobi rekla: “Slobodane, ti češ biti novi Tito!”
Bio je direktor Jugobanke, popeo se na vlast uz pomoć mentora Ivana Stambolića (kojeg je kasnije ubio) i da dalje ne pričam priču koju svi znaju – od dolaska na vlast pa sve do zadnjih dana svoje vladavine pretvorio se u monstruma i krvoloka u Europi neviđenog od Hitlera i Staljina.
Jednom mi je pričala jedna psihologinja (jel se tako kaže?) iz Novog Sada da su oni, kada su počela sva sranja sa Slobom – događanja naroda, jogurt revolucije i ostalo da je skupina psihologa prouavala profil Slobodan Miloševića i da su zaključili da će takva ličnost ili završiti tako da će se ubiti ili da će ubijati druge.
Na kraju krajeva, Slobo se najvjerojatnije na kraju i sam ubio.
Kako onda doći do bitka Slobe? Odnosno do SMS Slobe?
Jednostavno – Slobodan Milošević je bio izgubljen čovjek.
I gotovo.
Naravno postoje milioni izgubljenih ljudi pa ne naprave takav belaj kao Milošević. I to što je izgubljen, ni promila ga ne opravdava, da se razumijemo. Ali ako se bacimo na ogoljenu suštinu, bitak. On je bio izgubljen čovjek na ovom svijetu. I točka.
End nau samting komplitli difrent.
Vjerni pratitelji Jimbloga zasigurno znaju za moje nikad ostvarene muzičke oliti glazbene projekte.
Imam milion ideja.
Recimo imao sam ideju da napravio turbo-folk proboj na njemačko tržište (s njemačkim pjesmama), pa film s country soundtrackom (koji bi snimilo Zabranjeno Pušenje) i zadnja je bila, iznesena na ovom blogu – pisanje libreta. Za operu ili operetu naravno.
Danas, u još jednom trenutku lucidnosti dok sam grebao po gitari, pade mi napamet genijalna ideja kantrizacije Šokadije!
O čemu se radi. Dakle da se neke slavonske pjesme prevedu na engleski i onda da se izvode u country aranžmanu.
Pa sam se malo okušao u prevođenju… Znate li vi kako je teško prevoditi Šokadiju?!
Uspio sam jutros prevest Svirci moji uz svoje skromno znanje engleskog jezika:
My ol’ band, it’s still early
It’s barley midnight now
Play slowly, don’t wake her up
I’dont love her for estate…
I’dont curse for the wait….
I’ll let her sleep, she’s beautiful in dreamMy ol’ band, it’s still early
It’s only past three…
Night is still under lilac
Goodbye my love…
I’dont love her for estate…
I’dont curse for the wait….
I’ll let her sleep, she’s beautiful in dreamMy ol’ band, it’s time to go
And night has to end
Maybe during dawn
Sinners go to heaven
I’dont love her for estate…
I’dont curse for the wait….
I’ll let her sleep, she’s beautiful in dream
Pokušaj kantrizacije Šokadije.
