Prošo’ osmi mart

Kao što je vidljivo na sliki, brocka policija darivala žene ružama i đaba autokartama i reflektirajućim prslucima što svijetle.

Prije početka današnjeg posta samo da zaželim svim čitateljicama Jimbloga netom minuli Međunarodni dan žena, osmi ožujka oliti mart. Sretno vam bilo.

Osmi mart je kao što svi kažu komunistička relikvija, poput prvog maja oliti svibnja ali mi nje jasno kako je to komunistički odnosno socijalistički praznik kada je to kao međunarodni dan. Baš kao i prvi maj.
Zanimljivo je recimo da Hercegovci uopće ne slave prvi svibnja. Kod nas je to valjda zadnji socijalistički običaj koji nije uspio odumrijeti – roštilj pa na vikendicu, pivica i tako to… al jok. Nema to kod Hercegovaca. To je njima komunistički i oni to ne obilježavaju. Neznam šta ima komunističko u roštilju i pivu. No dobro.

Neznam koliko se osmi ožujka oliti mart slavio u Hrvatskoj, odnosno obilježavao ali ovdje je to, mogu reći, stvarno pravi praznik.
Doduše moram napomenuti da BiH pati od kolektivne jugonostalgije i nikad nisu prežalili Druga Tita. Dovoljno je samo prošetati Baščaršijom ili Ferhadijom pa da vidite da se na svakom uglu prodaju kalendare s Titom i raznorazne titoističke memorabilije.

Jučer je grad poprimio izgled ogromne cvijetne tržnice. Na svakom koraku se prodaju ruže. Zanimljivo, to ja nisam znao, a reć mi drug Lašvanac, da je karanfil komunistička pizdarija jerbo je to kao jeftino pa da su to komunisti forsirali jer je to lako za uzgojit i jeftino je… nešto nešto… nisam ga skontao baš najbolje, ali sam vidio da stvarno malo karanfila ima. Sve ruže odreda.

Jedan moj cimer radi u državnom ministarstvu pa mi reče da su kod njih žene radile do 12h i onda ih je firma, odnosno ministarstvo, poslalo na feštu nekakvu gdje im je sve bilo đaba.
A kaže cimer, kad su žene otišle, ni muški više nisu radili.
Tipično socijalistički. Ženama se pokloni cvijeće, a muškarci se opiju.

Nego, upravo taj cimer (pošto je drugi otpirjao u južne toplije krajeve) me nagovorio da malo izađemo u grad. Hajd reko. Ne pamtim kad sam izašao van zadnji put.
Izašli mi van, grad pun puncat!

Prvo smo završili na salsi. Shvatio sam da je sarajevska salsa identična salsi u Brodu. Dva ili tri para piče salsu, zadaju se sve u šesnaest, a 80 tisuća ljudi sa strane, drž pivo i gleda ih. Apsolutno jednako onome što je nekad bila srijeda (bar mislim da je srijeda), u sad već bivšem TNT-u u Brodu.

Brzo smo pobjegli tražeći mjesto negdje u gradu dalje. Gužva je bila neopisiva u svim iole boljim lokalima i da skratim priču – završismo na cajki. Bože mili kud sam zašo’, noć me snašla u tuđini.
Znao je moj cimer da to definitivno nije moja furka al jebiga šta je tu je. Čim smo ušli, samo mi je rekao: “Ovdje je sve smješno.”
I kako neće bit smješno. Dvojica likova, jedan na klavijaturama, drugi s mikrofonom u ruci zadaju neku cajku žešću, a raja upala u, neznam ja kako to oni zovu… to je raspašoj.
Zadaju se likovi sve u šesnaest.. al nažalost ja to ne mogu opisati. To jednostavno treba doživjet. Šire se ruke, kleči se, žene mrdaju kukovima. Ma raspašoj. A ja iz prikajka promatram, kao da sam neuspješno teleportiram u krivo mjesto i krivo vrijeme. Svi gosti ovog estabilšmenta, zalizane kose, košuljice fine, hlače na peglu, cipelice… a ja u svojoj standardnoj bitnik uniformi – vijetnamka, plave leviske, snoopy majca i neuredna čupava kosa.
Međutim, ono što me je pravo začudilo je to, da se nitko nije obazirao na mene! Ali apsolutno nitko. Moram priznati da sam u Brodu u nekoliko navrata završio u paklu turbo-folka (ekstremno pijan i da vidim kako to izgleda) i uvijek sam bio popraćen pogledima neodobravanja. Ali ovdje. Ljudi se zabavljaju i boli ih kurac. I to mi se svidjelo.
Highlight večeri je definitvno bio kad je neka treba došla koja je imala nekakav top… hm, top… neznam kako bih ja to nazvao… to je bilo nešto što je jedva obuzdavalo njene ogromne dojke oliti sise.
A kad je tek počela “igrat”!
Cijela ta birtija je samo buljila u njene sise koje su, ja imam osjećaj, skakale od poda do plafona.
Najjači mi je bio pjevač koji je hipnotizirano blejio u njeno poprsje, ukoćen ko kakav kip… drži mikrofon ukipljen, pjeva nako ukoćen i bleji!
A klavijaturist se zadao na onim klavijaturama, plete ga kao Verica Šerifović na stereodima, totalno čovjek upao u trans i samo lupa po onoj klavijaturi.
Pjevač, onako ukipljen, samo pruži onu slobodnu ruku prema vratu klavijaturiste i okrene mu glavu u pravcu poprsja ove starlete.
Klavijaturist je sad fiksirao pogled prema poprsju, hipnotiziran, ali ne gubeći dalje na ritmu.
Definitvno presmješno. Žao mi je što nisam to mogao ovjekovičit nekako da podjelim sa svima vama.

Kasnije su svi zadali ono turbo kolo, ono srpsko do jaja, kad se okrećeš ko kreten u svim smjerovima živim.
Da je pravi raspašoj bio – bio je. O tome svjedoči i razvaljeni umivaonik u muškom WC-u, rastrgane košulje…
To definitvno nije moja furka. Ali to se mora doživjet. Definitivan must see. To je otprilike slično onome kad odete u Grčku… pa morate otići na plaku kad se oni tanjuri razbijaju. Ovakav show spada u otprilike ovakvu kategoriju.
A da ne zaboravim da je bilo ljudi svih generacija. Pretežito mlađarije, moje generacije ali je bio i zamjetan broj starije generacije.

Poslije ovog humorističnog showa, smo završili u Slozi gdje se meni upalio disko žar u preponama pa sam malo odtwistao i onda se izgubio u pravcu kuće.
Bilo je već oko 3 kada sam uletio u pekaru u potrazi za kiflama. Uđem, prazna pekara. Nema nigdje nikog.
– “Dobar večer…” – izustim ja kad se pojavi pekarica.
Požalila mi se kako sama slavi osmi mart, našto sam joj ja rekao da je već prošlo, a onda me upitala gdje sam bio.
Rekoh joj u Slozi.
Onda mi je opričala šta je Sloga bila u njeno vrijeme. I kako je onda Sarajevo imalo sigurno preko dobrih deset diskača i kako bi ona sad malo brej-densala al joj djeca ne daju.

I tako je završio moj osmi mart 2007.

Da sam bio pravi kavalir trebao sam malo tvistat u pekari sa gospođom.

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *