Zaboravio sam da sam danas trebaoisključit komp. Bio sam se nafurio na ovu hipijevsku ideju, kontao sam provesti nedjelju u učenju, šetnji i tako raznoraznim nekakvim aktivnostima koje nisu vezane za komp, međutim zaboravio sam totalno.
CB Ninja je imao zanimljv stav odShutdown danu. On je rekao da će bit milina surfat jerbo će Internet zbog budala koje su isključile komp manje štekat.
A ja zaboravio… Najmrže od svega mi je što sam zaboravio da su jučer u CDA bili Bambi Molestersi.
Za Leb i so sam ionako prekasno saznao, a o Bambi Molestersima sam razmišljao danima.
Naravno zaboravio, i ko’ sad zna kad će mi se pružit iduća prilika da ih čujem live.
Ovo pivo gore je češko tamno pivo drito došlo iz Praga od druga Bidona.
Fala druže, ovo mi je zasladilo nedjelju!
Već kad sam komp zaboravio ugasit….
CB Ninja mi je poslao jednu zanimljivu sličicu.
Ako pažljivo pogledate, uočit ćete broj na counteru.
Koji je naravno decimalan, a kad da binaran, označavao bi 63 u svijetu decimalnih brojki.
Kad sam bio u Brodu uslikao sam zanimljiv oglas.
Nažalost, imao sam samo mobitel pa je slika malo kenjava:
Eto. Đabe reklama na Jimblogu za kolekcionara njemačkih neispravnih traktora. Starih.
Živo me zanima što će nekom stari neispravni njemački traktori.
Inače, jedan od najjačih oglasa koje sam vidio u Brodu, a bilo je to poprilično davno u vremenima kada nije bilo mobitela sa fotoapratima.
Uglavnom oglas je bio naljepljen na jednom drvetu na keju u Brodu i glasio je otprilike ovako:
Prodajem čamac rastov
Broj taj i taj
Dugo mi je trebalo da odgonetnem što znači “rastov”. Pa me je netko prosvijetlio rekavši mi da stavim ispred toga h. Dakle hrastov… a… Quercus petreanajvjerojatnije. Sa prefiksom Slavonicus.
Sinoć sam gledao neki trash kamiondžijski film. Zvao se Kamiondžija razbijač.
Trudio sam se na netu naći original naziv na engleskom, ali bezuspješno.
Uglavnom trash film s početka osamdesetih, neki kamiondžija koji je zapeo u nekom gradu u Texasu koji pljačka kamiondžije putem.
Protagonist filma je bio neki plavi kamiondžija koji je neodoljivo podsjećao na Chuck Norrisa.
I otprilike se fajtao kao Walker i sve to… al đaba mu…
Uglavnom, skoro mi je suza potekla kad sam gledao kamiondžije kako voze pustinjskim prostranstvima Texsasa.
Vjerni dugogodišnji pratitelji Jimbloga znaju da je njihov omiljeni bloger htio bitiRabadžija u životu.
Moram priznat da me to još nije popustilo.
Čim skupim neke ozbiljne pare, odoh polagat za kamion.
Neki dan kad sam se vozio u busu za Brod, negdje poslije Zenice upratim kamion na putu. Uglavnom naš šofer ga obiđe, a ja gledam kaiondžiju.
On drži onaj veliki volan, poskakuje mu ono amoritizirano sjedalo, a on sretan gazi po magistralnoj cesti M17.
Priceless što bi reko Mastercard.
Gledam taj film, oni kamiondžije gaze američke autoputeve, kaubojski šeširi i CB stanice. Tad mi je skoro suza potekla.
I onda oni konvoji kad se naredaju…
Želja mi je otić u USA i dvije godine vozit ogromnu neku mrcinu od kamiona. I to na relacijama recimo New York – San Francisco. Ili još bolje, Toronto – Tijuana.
Navijem country, nabijem šešir i ožeži!
Pa izać iz kamiona u nekoj teksaškoj pripidzini pa ukoračit u neki smrdljivi diner u kaubojskim čizmama.
Pozdravit s “howdy”, ne prikrivajući tvrdi kroejšn naglasak.
Naručit prepečenog pasanca il tako neku beštiju odvratnu i ispijat kave s kolegama kaubojima…
But man can dream, but man can dream…
