Ulećem ja danas s hrpom torbetina na stanicu u Bosanskom Šamcu, vlak stoji na peronu, samo što nije krenio.
Kucam panično na prozor šaltera, pojavljuje se nekakav prometnik.
– Za Sarajevo kartu – studentsku.
– Voz kreće za minutu, kasno je sad.
Trčim u vlak, upadam onako’ ko u kaubojskim filmovima, krenio već vlak.
Našao nekakav kupe, smjestio dupe na sjedalicu i odahnio.
Kad evo konduktera.
– Dobar dan.
– Dobar dan. Studentsku do Sarajeva.
– Studentsku? Jel znaš ti koji je dan?
Gledam zbunjeno u konduktera, neznam šta bi to trebalo značit. Čuj, koji je dan?
– Srijeda.
– Jah, srijeda. Prošli praznici.
I dalje ja ne kontam konduktera. Onda pomislim da je to neka zajebancija visokointelektualna nedostižna mog intelekta. Pa se samo nasmijah.
– A ja… prošli jučer….
– Prošli studentu moj, nema popusta više. Jučer do 24.00 si mogao kupit kartu s popustom.
Gledam konduktera i dalje ne mogu vjerovati! Kakvi su to studentski popusti koji vrijede za vrijeme praznika?!
– Kake su sad to fore? Pa zar se ne može studentska karta kupit uvijek?
– Ma, jah! Otkud ti to!?
– Otkud mi to. Pa prošli mjesec sam u Mostaru kupio studentsku kartu!
– U Mostaru? Mora da je kod njih (u Federaciji op.a.) bio nekakav praznik pa su oni to spojili nešto…
– Ma kakav bolan praznik?! Studentska karta – 30% popusta uz predočenje važećeg indeksa!
– To je bio nekakav praznik kod njih!
I šta ću sad. Platio punu cijenu.
Jebale ih Železnice Republike Srpske.
Doboj. Promjena lokomotiva, dolazak u Federaciju.
Dolazi federalni kondukter. Traži kartu na uvid, ja mu dam.
Krene on da izađe iz kupea, kad ja njemu:
– Oprostite da vas pitam nešto!
– Reci momče.
– Kad se može kupit studentska karta?
– Studentska karta može kupit uz predočenje važećeg indexa.
– Ja sad da vam dam index mogu kupit kartu?
– Moreš. I dobiješ 30% popusta.
– I studentska karta se može kupiti bilo kad, u bilo koje doba godine, dana, godišnjeg doba… neovisno o blagdanima, praznicima i slično?
Gleda kondukter zbunjeno u mene.
– Da. – odgovori kratko.
Ja popizdijo skroz-naskroz.
I odma da mu se požalim.
– Slušajte ovo. Vaš kolega iz Željeznica Republike Srpske mi nije htio prodat studentsku kartu zato što su praznici završili jučer.
– Molim?! Kakvi praznici? Odredba je na željeznicama Bosne i Hercegovine da je 30% popusta za studente. Ja nisam dobio nikakvu depešu iz Sarajeva da se to promijenilo. Ja svakome uz predočenje indeksa prodajem studentsku kartu. Ma kakvi su uopće praznici bili?
– Uskrs.
– Ja ti odgovorno tvrdim da ti on laže. Slago te i naplatio ti punu kartu!
– Hvala to sam htio čuti.
Postoji mogućnost da ŽRS uopće u ponudi nema studentsku kartu (ni ŽFBiH nisu imale to u ponudi do nedavno).
Što je opet čudno, pošto sam neki dan zvao sarajevski kolodvor, odnosno informacije i oni su mi rekli da se može kupiti studentska karta do Zagreba. A do Zagreba se dobrim dijelom vozi željeznicom Republike Srpske.
U svakom slučaju nešto ne štima.
Na stranici ŽRS u izračunu karte postoji povlastica ĐAK-STUDENT VIKEND. Što ima logike s pričom republičko-srpskog konduktera.
Dakle najvjerojatnije je tako.
A ja studentima preporučuje slijedeće. Ako kupujete kartu u Republici Srpskoj, kupite kartu do posljednjeg odredišta u RS-u (u mom slučaju Doboj). Onda kad dođete na teritoriji Federacije, odnosno kad spadnete pod jurisdikciju federalnih željeznica, kupite kod konduktera kartu s povlasticom do vašeg krajnjeg odredišta.
Dobro je drug Gadura jednom rekao za putovanje željeznicom u BiH.
Balkanski Gardaland.
Malo sam slikao iz vlaka, pa evo par sličica:
Zemljoradnici zdušno poziraju pred mojim objektivom
Modriča
