U studenom 2005. sam bio na nekakvom seminaru pomirenja u Brčkom gdje su okupili omladinu s prostora bivše države formely known as SFRJ gdje smo se mi trebali kao mirit i sukobljavat s prošlošću.
Ako se izuzme besplatni četverodnevni puni pansion u hotelu s četiri zvjezdice i all-you-can-eat biffe, može se reći da je seminar bio čisti promašaj.
Ali bilo je tu i svijetlih točaka na seminaru kao npr. kad smo imali goste predavače.
Jedan od gostiju predavača bio i jedan profesor iz Brčkog, kojem sam zaboravio ime, međutim ako bih prokopao negdje po kancelariji našao bih rokovnik sa seminara u kojem je ime cijenjenog profesora (zajedno s e-mail adresom), međutim mrsko mi je. Uglavnom, profesor je držao predavanje o povijesti Brčkog s posebnim osvrtom na protekli rat.
I onda je rekao jednu rečenicu koju sam ja zapamtio do dana današnjeg.
Priča on, ’92. ili ’93. gadna granatiranja Brčkog, tenkovi rokaju na sve strane, ukratko – havarija. Bio je tri dana u podrumu, nije ništa jeo, premoren i izgladnjeo, našao je na konzervu iz humanitarne pomoći.
Otvorio je konzervu koja je toliko vonjala da nije mogao ni pomislit da ju pojede. A bio je izgladnjeo. Ponudio je onda nekoj životnji konzervu (čini mi se psu) koji ju je isto tako odbio.
I onda je rekao genijalnu rečenicu : “Pojeli smo svo đubre Europe.”
Sjećam se kad je kod nas počeo rat da su počeli stizati konvoji raznorazne humanitarne pomoći.
Toplomjeri iz 1947. Ljekovi kojima je istekao rok trajanja nekoliko godina prije nego sam se ja rodio.
Prije nekoliko dana, uglavnom dok sam ja bio u Brodu, u Sarajevu je podignut spomenik Međunarodnoj Zajedinici. Konzerva govedine – ICAR.
Moj cimer veli da je bio i kod njih kratak period kad su morali jest ICAR konzervu. Kaže, njegova mati je to pržila s bijelim lukom da koliko-toliko ubije smrad.
Ja sam imao tu sreću da nisam jeo ICAR konzervu. Sjećam se jedino onog crvenog danskog feta sira. Ima ga dan-danas kupit u trgovini. Solidan sir. Slan, nešto kao Travnički. To iz kratkog perioda dok sam bio prognanik u Bjelovaru. Pa smo prvi period jednom tjedno išli u Caritas. Sjećam se da sam i dobio kul rusku šubaru dječju.
Uglavnom ja sam malo išao i slikat spomenik.
Pa evo malo sličica:
(već im se “F” malo izlizalo, pa ispalo kao da je konzervirana pčela)
Taj spomenik se nalazi kod Zemaljskog muzeja pored onog helikoptera i još nekih instalacija konceptualne umjestnosti koje ja ne razumijem.
Kao recimo ovaj zanimljivi spomenik žrtvama rata i hladnog rata. Na četiri jezika. Odnosno šest. Kako se uzme. Može i sedam. Ma može i osam:
I tako šetam ja dalje po gradu s Karajlićem, kadli ugledamo jedan zanimljiv plakat.
Državno rukovodstvo BiH s nekim europskim mangama.
Najzanimljivi detalji su mi:
a) ovo Together since
Kao kad naljepe na server Crash free since….
b) ovaj ćelavi europejac u paradnoj uniformi. Isti je on UNovac iz “Nafake” koji šverca. Pa je kasnije postao neka EU manga. Istu uniformu i u filmu ima.
I onda smo Karajlić i ja vidjeli idealno predsjedništvo za sljedeći mandat!
Ne moraš biti bogat da bi bio Rich! Odličan slogan za idući sastav predsjedništva!
SUPER STRAOBALNI UPDATE!
Kod druga KATJUSHE na blogu pogledajte:
LENINGRAD COWBOYS U ZAGREBU
Vidimo se svi u Zagrebu 1. lipnja!
Svi u Tvornicu. I nemojte mi tu…
Ajde, bok…