Stari gastarbajter se vratio nazad u domovinu prvi put nakon demokratskih promjena.
I tako otišao u jedan trgovački centar za kojeg je još iz Njemačke znao da je dobar, a pomislio je da će možda biti i jednako povoljan.
Tako je hodao između polica velike trgovine, gledao domaće proizvode koje nije vidio dugo vremena i razmišljao je koliko se stvari promjenilo, ali i koliko je stvari ostalo isto. Onda se sjeti da je ostao bez pjene za brijane, te ode na odjel s kozmetikom.
Među morem raznih kozmetičkih proizvoda, našao je i pregršt vrsta pjena za brijanje. Pjene, gelovi, kreme… i nije znao za što da se odluči.
Pogleda i za pultom ugleda mladu lijepu plavušu koja je nezainteresirano nasloljena za šank glasno žvakala žvakaću gumu.
„Bože“ – pomisli – „Žene su i dalje prelijepe ovdje…“
Promatrao je dugo njenu dugu plavu kosu, pokrete njenih punih crvenih usana dok se njena vilica borila sa žilavom žvakom.
Još ju je promatrao neko vrijeme. Tada se sjeti da nju priupita za savjet za pjenu:
„Izvin’te, drugarice…“
Na to ga ona naprasno prekinu izderavši se: „Kod nas nema više drugarica!!“
Gledala ga je ljuto i gotovo s nekim prezirom, a stari gastarbajter se nasmješi te joj odgovori:
„Vidim…“
