Ovu fotografiju sam imao dosta dugo kao wallpaper. Ko’ god bi sjeo za moj halftop pitao bi “a gdje je to”. Pojma nemam gdje je to. Al ja bih svima odgovorio da je to zgrada gdje sam nekad stanovao na Bistriku. “Vidiš, ovo iza… e to ti je crkva sv. Ante”
Crkva sv. Ante je rađena u neogotičkom stilu, ali nije ni slična ovim gotičkim tornjevima u pozadini. Međutim svi odreda su primili zdravo za gotovo da je ovo moja umjetnička slika stare mahale.
Htio sam sinoć pisat post, pošto sam pogledao na ovaj kalendarić i vidio da su mi svi datumi do sad crveni pa pomislih, bio bi red da nešto napišem.
Bio sam umoran i malko ucrnjačen, pokriven dekom ko kaka stara baba (sinoć je stvarno bilo hladno), otvorio blog editor i počeo kucati gluposti. Nakon 5 rečenica sam pogledao šta sam napisao, ugasio Operu i gledao “60 minuta” na FTV-u. Bila je neka analiza o prevazi politici “crvene Hercegovine” u RH. Pa su našli ćaću Ljube Jurčića tamo negdje kraj Širokog u nekom selu koji im je pričao kako je bio pripadnik NOB-a.
Na prvom je Mišak pričao o hakeraju, GNU-u i Linuxu. Zanimljivo je kako svi linuxaši, odnosno kompjuterski alternativci, imaju brade i nose sandale. To im je trademark. Baš sam o tome raspravljao sa CB Ninjom (dizajnerom ovog blještavog crvenog bloga) via GTalk. Nagovarao sam ga da otvori blog na temu Linuxa, GNU-a, Open-sourcea i ostalih srodnih tema a on je rekao da bi to i mogao (a ja vam garantiram da bi to uz lucidnost i znanje CB Ninje bio čitan blog!) ali da će još čekat da mu brada poraste.
A za sandale kaže da naše podneblje nije baš za tu varijantu.
Na drugom je bio Zuhrin show sa pokojnim Đorđe Novkovićem.
Jeljcin, Račan, pa sad i on. Pokoj mu vječni.
Zašto ovaj blog nosi naslov “osmi svibnja”?
Jedna od prednosti bloga, pogotovo kad pišete više godina (za točno tjedan dana puni se tri godine Jimbloga), je to što možete pogledati što ste pisali prošle godine u ovo vrijeme. A time pogledati i raspoloženje koje je tada vladalo.
Pa kaže:
8.5.2005. – MOCKBA
Prije dvije godine se u Moskvi održavala proslava 60 godina od pobjede nad fašizmom.
Borislav Paravac, u to vrijeme predsjedavajući predsjedništva BiH je predstavljao BiH na toj manifestaciji. Što i ne bi bilo čudno da on nije samoproglašeni – četnik.
U to vrijeme je forum mladih SPD BiH (ili kako im se već zove omladinska organizacija) skupljala potpise po Sarajevu za neodlazak dotičnog SDS-ovog funkcionera u Moskvu.
U nekoliko navrata su i mene htjeli vrbovat u Ferhadiji da im se potpišem.
Na što bi ja samo odgovarao:
“Žao mi je, ali ja u ovo gradu samo studiram…” (inače poznata replika iz Top Liste Nadrealista dok su bili u radijskoj verziji)
I onda na njihovo navaljivanje morao sam im objašnjavat:
“Žao mi je… ali ja nisam državljanin Bosne i Hercegovine”
Najbolje od svega toga je što nitko od njih nije pušio tu foru.
U tom postu sam komentirao i novog hrvatskog člana predsjedništva – Ivu Miru Jovića. Tada je Dragan Čović sletio s predsjedničke stolice zbog optužnice za ekonomski kriminal i onda je HDZ postavio Ivu Miru za prezidenta.
Ivo Miro je, kasnije sam saznao, bio direktor oliti ravnatelj Srednje Škole u Kiseljaku i Kiseljačani koji su tamo završili školu su mi pričali o njegovim pedagoškim metodama.
Tipa, uleti u razred i dere se na glas: “Svi ste vi stoka!!”
Tako sam čuo.
Završavam taj post rečenicom:
Gladan sam. Poprilično. A kokuz sam. Loše.
I onda osvrt na prezaduženost Hrvata
I definitivni kraj:
Odo jest nešto.
Vrlo smislen post.
8.5.2006. – Šoping
Jednako katastrofalan post kao i godinu dana ranije.
Sjećam se dobro tog dana.
Par dana prije, možda dan-dva, išli smo postavljat nekakvu izložbu koja se zvala, čini mi se “Zbogom oružje”
I sve bi to bilo dobro da ja nisam došao na otvorenje izložbe u svojoj zelenoj vijetnamci, zelenoj majci “Lovački savez Splitsko-dalmatinske županije” i zelenoj kapi s istim naslov.
Najsmješnije od svega je što upravo dok kucam ove retke sjedim u toj majci.
No… uglavnom za taj posao koji smo radili (a ja nisam radio apslotuno ništa, bio sam premamuran za ikakvu akciju) dobili 50KM.
I onda smo 8. svibnja prošle godine išli kupovat patike, tenisice, tene ili kako vam drago već.
Smješno je bilo što smo jedni drugima popljuvali ukus i na kraju kupili ono što smo prvotno zamislili bez asistencije.
Ja sam kupio Nike, Gaba čini mi se Adidaske, a Timon (moj cimer) “faraonke”. Izraz “faraonke” nastao je tako što je tvorinca koja proizvodi te tene iz Visokog – doline bosanskih piramida.
Promjenio sam najkice, sad imam drugi model koje sam kupio u Brodu. One sam uspio pokidat usput. Al su gazile po Americi, ako ništa drugo.
I tako to su bila zadnja dva 8. svibnja.
Danas sigurno neću kupovat tene.
Dosadni i neinspirativni 8. majevi/svibnji.
Vidjet ćemo što će biti na godinu.
I za kraj.
Nemam običaj pisat viceve na blogu, barem ne otkako sam prestao pisat postove“probudio se, pio kavu, kupio cigare, jeo tunjevinu”, ali mislim da je šteta da ovaj teološko-kozmološki vic ne podijelim s vama.
Pa evo vica.
Uglavnom sjede krščanin, musliman i židov. Sjede i šta ja znam šta rade. Jedu pitu recimo. Ma kavenišu. To je bolje.
Dakle, sjede kršćanin, musliman, židov… piju kavu, sjede, puše i raspravljaju čiji je Bog bolji.
Pije Kršćanin kavu, srče, uvuče dim cigarete pa reče:
“Moj Bog je najbolji Bog! Jednom ja na moru. Jeste gledali film ‘Oluja stoljeća’? E takva oluja! Puca brod, munje udaraju, valovi… ma nevjerovatno koliki valovi! Baca onaj jadan brod na sve strane i ja već vidim da ću umrijeti i poginuti strašnom smrću. Kleknem na koljena i počnem moliti: ‘Isuse Bože dragi! Izbavi me iz ove nemilosti!’
Kad odjednom… nećete vjerovati.. u krugu od 500m bonaca neviđena… kao one prekrasnje Hvarske noći…. Bonaca, mirno more. Van tog kruga bjesni oluja, svjetlost s neba me obasja i moja posada i ja se vratimo u luku sretni i čitavi!”
Musliman i Židov pažljivo saslušaju priču, otpiju gutljaj kave. Musliman žvačeći rahat-lokum tad reče:
“To je, ljudi moji – ništa! Jednom prilikom hodam ja kroz pustinju. Pješčana oluja… ma koja oluja… udara onaj pjesak o moje tijelo, prokrvario sam… i već na umoru, gotovo je… vidim da ću se preseliti na ahiret padnem i počnem klanjat: ‘Allahu dragi! Izbavi me iz ove nemilosti’. Kad odjednom sa visina svijetlost me obasja, u krugu od 500 metara mir i tišna! I Allah dragi me spasi!”
Židov pripali cigaretu pa na kraju on reče:
“Dobro je to što ste vi izložili. Ali pazite vi ovo. Šetam jednom prilikom po gradu, šabat je bio… ne bih ni po gradu smio šetat, al’ šta je tu je. Kad odjednom vidim ja ispred mene dvije vreće pune novca! A šabat… pogotovo ništa oko love ne smijem petljat… i ja poćnem s molitvom: ‘Jahve dragi, pomozi mi u ovom iskušenju’. Kad odjednom oko mene u krugu od 500 metara… četvrtak!”
Budite dobri i Bog vas blagoslovio, koji god!
