Prije nego što počnem s temom dana, kratak događaj koji mi je obilježio dan.
Sjedim ja u kuhinji borim se s nekakvom čorbom koju sam napravio, nekakva mješavina đuveča i još nekih ingridijenata, i taman kad sam odlučio da ću samo pojest malo sira svježeg i milerama, začujem ja trubače. Bože štali je sad pomislim.
Ori negdje vani na ulici, mislim si, a možda su se opet Srbi spustili s Vraca da ratuj opet pa poveli trubače iz Guče. Kad nešto ne mogu objasnit odmah racionalno, odmah pomislim da je rat počeo.
Mislim si onda, možda se netko ženi… A ko će se ženit s trubačima u po’ Grbavice…? Ii ništa tako ja zamišljen sjedim nad onom čorbom i razmišljam a trube sve bliže i bliže.
Otrčim ja u sobu, otvorim prozor a ispod moje zgrade banda Roma svira . Baš me razveseliše.
Otrčah u dnevnu sobu po fotoaparat, nađoh novčanik negdje na podu, iskopah dvije marke. Puno je dvije marke za studenta (to je dvije kave, pošto je nama studentima sve u kavama mjerljivo) al’ moram svirače nagradit kad su me tako razveselili.
Dođem na prozor, ovaj jedan gleda u mene, ja zafijatim kovanicu koja je naravno upala u travu i banda je nije uspjela naći. Koliko sam ja smotan čovjek to je stvarno nevjerojatno.
Iskoristio sam priliku da ih uslikam i malo usnimim. Pa evo i snimke:
Banda cigana
httpv://www.youtube.com/watch?v=SdR6IZFSZRg
Kao što vidite ovaj mladi Rom negoduje i to upravo zato što nije mogao naći 2 marke koje sam ja smotano bacio u travu.
Sjećam se prošle godine dok sam još u domu stanovao, taman u ovo vrijeme nekako (sad je i Đurđevdan nekako ako se ne varam) i čujemo mi bubanj udara i netko pjeva:
“Proleće na moje rame slećeeeeee
Đurđevak zeleniiiiii
Đurđevak zeleniiiiiiii
Svima osim meniiiiii
Eeeeeeej
Sa o Roma, babo, babo
Sa o Roma, o daje
Sa o Roma, babo, babo
Ej, Ederlezi
Sa o Roma, daje”
Potrčah na balkon kad ono cijeli dom se skupio na prozorima, balkonima. Ispred doma, stariji Rom i dijete, mali klinac, ovaj udara u bubanj i pjeva Đurđevdan. Kovanice lete na sve strane, kad su završili naklone se a mi ih ispratišmo ogromnim plijeskom. Sjećam se da su me baš razveselili taj dan. Baš kao i trubači danas.
No vratimo se na glavnu temu dana.
15. svibanj 2004. je osvanuo Jimblog u hrvatskoj blogosferi i to sa postom koji prenosim u potpunosti
15.05.2004., subota
Radi
Izgleda da ovo radi – to je onda dobro
– 19:59
Vrlo inovativan i informativan post.
Pamtim taj dan kao da je bio danas.
Zove me Nikola ja nešto kuckao po konfuteralu.
– “E idi na blog.hr… Anderlon i ovo društvo otvorili blog to ti je nešto kao pišeš nemam pojma, otvori zauzmi si domenu ja sam si već zauzeo..”
U to vrijeme su bili poznati neki IMF partiji pa sva ta raja znala pa je onda tako i Niđo saznao za najnoviju novotariju u Hrvata.
I otvorio ja, šta ću kad mi je čovjek rekao.
Tri godine kasnije, evo nas još uvijek na ovoj adresi.
A da vam opričam kako sam završio na cool listi.
Elem, počeo se formirat blog, a onda je bilo stvarno malo blogova jer je to bila teška beta i u ono vrijeme je blog.hr više ne radio nego radio. Doduše tih momenata ima i dan danas…
Nego…
Onda se nije bilo teško progurat na listu. I završim ja na onoj famoznoj skoro-pa-si-cool listi ubrzo.
I bio jedno vrijeme.
Kad počeše prve prepirke oko cool liste tralalala i jedan renomirani cool bloger uzme upravo mene za primjer:
(…)
Evo konkretnih primjera. Daxov b(r)log je na Cool listi iz mističnih razloga. Znači dovoljno je trkeljati o Maloj nagradnoj igri i GMailu i napisati po 1 post u četiri dana. Usporedite taj blog sa Jimblogom, koji u posljednjih mjesec dana ima samo tri dana bez updatea, a uz to ima i zanimljive tekstove i popratne slike.
(…)Caught in trapula, 27.06.2004 – Cool i necool blogovi
I odjednom par dana kasnije ja postanem cool.
Na Trapulinu intervenciju posto ja cool.
Počela se već zakuhtavat hrvatska blogosfera i gdje god dođeš, ako si trendi odmah te pitaju jel imaš blog.
A ja samo šutim samozatajno, a neko iz moje pratnje samo potihno šapne:
– “On ti je na cool listi…”
A ja onaki kakav sam… visok, lep i plav k tome još pametan, inteligentan i skorman samo glavu podignem i pogledam ovu raju sa fresh listi.
A moram vam reć da sam i sletio bio sa cool liste.
Otišao ja studirat u Sarajevo, a kako je moj prvi stan bio lišen interneta, tako nisam pisao ni blog. Nakucam jednom u mjesec dana nešto kad odem kući i odjednom nisam više cool nego opet skoro-pa-cool.
Kad sam se preselio u studentski dom i kad sam redovno počeo blogovat nije prošlo dugo da me vrate među cool raju.
A nisam se bunio, šta ću…
Ajmo malo statistika.
Blog je dakle ušao u četvrtu godinu postojanja.
Napisano – 644 postova
Koliko nije napisano to je nepoznanica
Prosjek postova po tjednu: 4.1
Prosjek postova po mjesecu: 17.9
U koje doba dana najčešće pišete postove: tijekom noći (22 – 7 sati)
Ukupno riječi u svim postovima:155655
Prosjek riječi po postu: 242
U prosjeku pišete kratke postove (manje od 250 riječi po postu).
Broj postova sa slikom: 303 (47%)
Broj postova bez slike: 341 (53%)
Budalaštine. Ja uopće ne pišem kratke postove. Kakva im je to statistika?
Onda ovo sa slikama.
Koliko ja znam postoji jedan post bez slike na ovom blogu.
Al dobro… ja sam odustao od onih defaultnih 200×150 slika koje se mogu uploadat na blog a to se jedino pika po statistici.
Gledao sam pokojnog Đorđa Novkovića kod Zuhre, pa onda on reče nešto u stilu: ‘Ja sam bio profesionalac. Puno sam napisao svega. I dobrih stvari i puno šunda.’
I sam sam taki… samo što sam ja napisao više šunda nego dobrih stvari.
A sad statistika koja me posebno boli:
Ukupno komentara ostavljenih na vašem blogu:4253
Prosjek komentara po postu:6.6
Najviše komentara po postu:900
Broj postova bez komentara:68
Neka vas ne zbuni ova brojka od 900 komentara. To me neka frustirana budala spamala jednom.
A boli ovakav malen broj komentara.
Zašto?
E pa.
Gledam ove tiđinerske blogove posjeti moj, ti si cool, dođi, dođi i komentiraj…
I gledam komentare koji ovako izgledaju:
prva!
drugi!
pozz…
četvrta!
Koji će mi kurac takvi komentari? Ne kontam.
Meni treba feed-back. Ono recite mi dal vam se svidjelo, šta vam se nije svidjelo, pa šta sam trebao reći… malo da polemiziramo. Da napravimo zajedno nešto od ovog bloga.
Međutim sam sam ja kriv za ovakvu situaciju.
Naime, nevjerovatno je koliko ja pratim blogosferu. Uz ove linkove lijevo pratim još deset puta toliko. Ovi lijevo su redovni. Međutim ja pročitam toliko more postova a komentiram gotovo nikad.
A koliko je takvih kao ja… a ja obećavam da ću se promjenit pa prokomentirat ako imam šta pametno za reć.
Eto toliko od slavljeničkog bloga.
Živjeli!
