Sjede trojica studenata, jedan od njih je yours truly.
Mjesto radnje kuhinja, stol za račuvanje. Tipičan studentski stol… pretrpan pepeljarama punih čikova, otvorenih konzervi, čaša, šalica, skripti, šalabahtera, đonova, škica, zabilješki, olovki… ma nema čeg nema.
Iz pozadine sa malenih zvučnika potiho svira neka balade od Čorbe, a mi šutimo svako u svojim brigama.
Netom prije šutnje ispunjenje razmišljanjima poveli smo raspravu o strategiji za nadolazeći ispitni rok.
Pijuckamo kavu, svako duboko zamišljen, kad odjednom kolega drekne:
– “Znam šta ću jest jeftino!!” – reče ozarena lica obasjan svijetlom inspiracije. Tako je sigurno izgledao Arhimed kad je ušao u kadu i uzviknuo “Heureka!” samo što kolega nije poslije toga u euforiji trčao ulicama Sarajeva, kao što je Arhimed gol trčao po Sirakuzi.
To je bilo toliko smješno u tom trenutku, kako je on prekinio tišinu ovom nadasve smješno izjavom da sam se zagrcnio u kavi.
Nakon salve smijeha, drugi kolega tad reče:
– “Idi u pekaru AS.”
– “Da… najbolja pekara u gradu, za 2-3 marke možeš se ko čovjek najest” – potvrdih ja njegovu izjavu.
– “Ne, ne, ne…” – reče ovaj još uvijek ozarena lica
– “Znaš šta možeš. Ovo ti ja jedem svaki dan skoro. Kupiš po’ kile svježeg kravljeg sira. To ti je 2.5 marke. To ti može bit brat bratu 3-4 dana. Ma i pet. I kupiš konzervu tunjevine one sa ljutim umakom od paradajza i feferona. Dođe ti marak i po’. Dvije konzerve takve tunjevine i jedno do 100g sira ti dosta za dan.” – dadoh ja prijedlog u skladu sa Atkinsonovom dijetom
– “If, brate mnogo je… ja sam skontao nešto jeftinije i od pekare i od tog tvog proteinskog užasa…”
Drugi kolega i ja smo ga gledali i isčekivali.
– “Vako…” – započe on – “kupim jedan hlib” – reče on ispružeći ruku dočaravajući rezanje kruha uzdužno na polovicu – “to ti je pola marke! I onda uzmem 5 malih onih eurokremova, što jedan dođe 10 feninga! I za marak imaš jelo!”
– “Kakav ti je to eurokrem za 10 feninga?” – upitah ga ja, a on odmah odgovori:
– “To je najbolje od svega! 10 feninga onaj minijaturni eurokrem. Ima 50g u jednom pakovanju! Pazi sad… Za marku kupiš 10 komada! To ti je 50X10 = pola kile eurokrema za marku!”
– “Ma daaaj. Kakav je to evrokrem? Gdje to ima za kupit?”
– “Ima u Drvo Prometu (lokalni lanac samoposluga, opaska autora). I to onaj eurokrem pravi… sa onom vjevericom” – reče on ispruživši desnu ruku u zraku –“…onaj s onom proleterskom vjevericom što joj fali samo štafeta u ruci!”
– “A jel? Takovo? Eurokrem vulgaris… fino fino…”
…
Na kasi lokalnog Drvoprometa dvojica studenata čekaju red na blagajni.
Jedan u ruci drži svježi Meggle sir od pola kile, drugi 5 Takovo Eurocrema sa proleterskom vjevericom.
