Vratija se Šime

Kad sam bio klinac najdraže su mi bile reklame za Evu sardinu sa ovim moržem.
I evo čovjek u 23. godini sazna da se morž zove Šime.

Vratija se Šime
Di je bija?
A iša je u ribu, oli, oli!

Ko’ bi rekao, Šime onolka moržina, a ovaj kalašnjikov veči od njega. To je zato što sam ja neuk za radu photoshopu.
Nego.

Jutros, kao i svako jutro unazad zadnjih 2 tjedna, sjedimo ja i cimer u kuhinji pijemo jutarnju kavu u pola jedan raspravljamo o spoljno-političkim-erotičnim temama kad kaže on vidi ko nas vreba.

Pomislio sam prvo da je kakav pervertit koji je našao rupu u krošnji kasne trešnje pored našeg balkona koji nas štiti upravo od pogleda znatiželjnih.
Međutim kad pogledam ja, a ono blizu našeg rublja:

Ptica prava.
Uskikah ga mobilnim apratom sa 2.0 mega piksela auto fokusom i poluautomaskim GPRS-om za prijenos podatkovnih sadržina.
Kao svaki pravi lovac-novinar-reporter bacio sam se u vidu mladog lava, oprezno i tiho i opalio još jednu sliku:

Potom je moj cimer, certificiran lovac na divljač, nositelj lovačke dozvole, oružanog lista za karabin i bokericu te maturalne svjedodžbe gimnazije u Prozoru, vješto poput onog pokojnog Australca krenio je da ulovi mladu ranjenu pticu (ptica naime nema oka i to lijevog).
Kako sam ja bio željan uslikati i tu nevjerovatnu sliku mog cimera kako čuči ispod mokrih bokserica i čarapa u stavu lova, približio sam se što više.
Taman da je ulovi mladi lovac, koji je još i certificirani menadžer za razminiravanje na federalno-državnoj razini (to sam zaboravio pripomenuti u kratkom CV-u) ja povikah:
– “Čekaj da te uslikam”
– “Ajde jebem te ja”

I taman dok sam se ja naštimavao da uhvatim povoljan položaj fotoaprata odnosno mobitela, sunca, ekspozicije i ostalih čimbenika bitnih ptica prava bez jednog oka je osujetila naš plan i povukla se na krošnju kasne trešnje koja nas štiti od pogleda radoznalih.

Nastavili smo piti kavu kada je ptica opet došla.
Tada cimer se baci vješto poput lovca na krokodile i ja samo začuh GRAAAAAAA
Orao je sletio.

Taman sam uspio otrčati u sobu po pravi fotoaprat sa dvostruko više megapiksela od mog mobitela da ovjekovičimo ovaj slavni trenutak i trofej.
Prva genijalna cimerova ideja je bila da zadržimo pticu kao kućnog ljubimca.
Druga genijla ideja je bila da je nahrani piletinom:

Kasnije dok smo mi ispijali kavu, a ptica je ukočena stajala na balkonu sa komadom piletine u kljunu ja sam skontao da valjda nije pametno da pticu hranimo pticom.
Napravili smo od našeg jednookog ljubimca kanibala.


Naš jednooki ljubimac je tako nepomično stajao još nekoliko minuta i onda odletio u nepoznatom smjeru.
Kaže Saša Matić: “Neke ptice nikad ne polete”
Saša Matić nema pojma.
Naš jednooki drug je odletio.

Al vratit će se Šime.

UPDATE u 22:27

Vratija se Šime!
Enoga stražari na balkonu, a imam i dokaz:

Šime je inače europska svraka, latinski naziv pica pica smijeh

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *