Pozdrav iz Sarajeva, mala raja.
Mislim da sam u jednom od prethodnih postovao rekao da ću se vratit na par dana u Sarajevo i da ću napisati što se može putem vidjeti ukoliko putujete do Sarajeva.
Ovo je samo mali djelić onoga što se može vidjeti pošto da sam svaku zanimljivost zabilježio, trebalo bi mi 43. podugačkih postova. Ovo je jedan ovako samo kratki sliko-putokaz.
(Na slici putokaz u Doboju)
Kaže Jergović u “Rabiji i sedam meleka” da mu za pjesmu “Bosa Mara Bosnu pregazila”nkad nije bilo jasno dal je Mara pregazila bosa Bosnu zemlju ili rijeku Bosnu.
Ovaj kratki putopis kroz Bosnu upravo je vezan i za rijeku Bosnu pošto magistralni put M-17 koji vodi do Sarajeva je vezan za tok rijeke Bosne.
Rijeka Bosna inače izvire na Ilidži (Sarajevo) a uljeva se u Savu u Bosanskom Šamcu (odma prek’puta Slavonskog Šamca).
Jedina rijeka kojoj sam bio i na izvoru i na ušću.
Uglavnom put od Slavonskog Broda do Sarajeva odvija se kroz nekolicinu živopisnih bosanskih gradova, odnosno pokraj neposredne blizine istih a to su: Slavonski Brod – Bosanski Brod – Derventa – Doboj – Maglaj – Žepče – Zenica – Kakanj – Visoko – Sarajevo.
Ovako otprilike izgleda krajobraz Bosne gotovo cijelim putem do Sarajeva. Lijepo i zeleno.
Rudanka, blizu Doboja.
Ovo mjesto mi je jedino bilo poznato s etikete mineralne vode “Vitinka” kao mjesto proizvodnje iste, međutim u zadnjih par putovanja SB-SA i vice versa, zapao mi je za oko ovaj establishment.
Ribarska priča, restoran sa jezerom pokraj u kojima ljudi pecaju. Vrlo lijepo uređeno, podsjeća me dosta na Mustang u Bošnjacima.
I baš se čini kao ribarska priča.
S druge strane, negdje u blizini Bosanskih Lužana ima establishment koji se zove “Šoferska priča”. Izvana (unutra još nisam bio) izgledao kao tipična kamiondžijska balkanska birtijetina. I to stereotipna, kao da je iz enciklopedije kakve ispala. Imam osjećaj da unutra gori sve od turbo-folk žara i postera golih ženskih.
Međutim, nisam bio tako da će o tome možda biti u jednom od drugih putopisa.
Unistena oklopna kolona Vojske Republike Srpske, tokom 20-23 marta 1993. god u okolini Doboja, sada izlozena u vidu spomen parka.
(Groblje tenkova)
U nekoliko navrata sam pisao o svojoj fascinaciji tenkovima i kako bih volio obići svak tenkovska grbolja diljem ex-YU.
Pa evo, obišao sam prvo. U neposrednoj blizini Doboja, na samoj entitetskoj granici izložena su ova dva tenka i transporter.
Imao sam i želju da se slikam na kupoli ove T-72ojke međutim postoji više problema.
Prvi problem je taj što sam zaboravio kupiti poluoriginalne Tom Cruise – Top Gun raybanke za 50 kuna u Bosanskom Brodu. Pa ne bih izgledao kul na kupoli uništenog tenka.
Drugi problem je taj što je padala kiša jučer pa je sve bilo blatno, a i nekakva šikara je zajebana do tenkova i velika rupa dosta dosta velika tako da se nisam mogao približiti tenkovskoj koloni. Grozno je recimo i to što postoji nekakva tabla kraj tog spomen parka koju ja nisam s te razdaljine mogao ni pročitati.
Vjerovatno zahvale pobjedničkoj vojsci koja je razvalila tenkove, i neki historiografski podaci tipa datuma kojeg sam ja na kraju krajeva i spomenio gore zahvaljujući stranici koja donosi pregled groblja tenkova.
Zenica je najveći grad kroz koji se prolazi na putu do Sarajeva.
U narodnu poznat grad po zloglasnom kazneno-popravnom domu i po velikoj željezari.
Kakav bi moj putopis bio bez moje fotke u retrovizor?
Kako je mene drug Bidon naučio staroj bosanskoj poslovici: “Tko se jednom okupao u Bosni kod Kaknja, nikad se više nije okupao”, tako smo morali i obići Kakanj (njem. Scheissedorf)
Termoelektrana, cementara i rudnik zaslužni su za ovaj imidž.
Kako u Sutješkom (Kraljeva Sutjeska) kraju imam dobrog kolegu kod kojeg smo se uspjeli ogrebasti za džaba meze, malo smo proši i Kakanjskim krajem.
Na slici, rudarski “Ćiro” koji dimi sve u 16.
Oronulo “Druže Tito mi ti se kunemo” na zgradi rudnika.
Koridor Vc povezat će nas kontinentalce s krajnim jugom Hrvatske.
Ovo je gradilište autoputa na potezu Visoko – Kakanj.
I za kraj jedna dosta loša slika Sarajeva (slikano mobitelom i sunce je nešto iznimno blješćalo dok je zamicalo kao nezamjećeno za horizont)
I eto, ovo je dio onoga što može šmeknuti putem do Sarajeva.
A ima još puno toga.
Kao npr.
Visočke piramide!
Šoferska priča!
Prostituke prije Rajlovca!
I tako svašta nešta još.
No o tome možda nekad drugi put.
Bis bald!
