Malo Sarajeva

Kod Kreše u autu se uvijek može naći nešto zanimljivo.
Danas sam u njegovim vratima (vozačkim, jel) našao palicu od Scorpionsa. Možda ako se potrudim, slijedeći put ispod sjedala nađem gaće Dare Bubamare.

Danas sam nešto razmišljao (čudna li čuda!) kako zapravo u ove gotovo tri godine mog studiranja u Sarajevu, nisam stavio puno slika na Sarajeva na blog.
Išli smo pješaka na Baščaršiju na ćevape, pa sam se ja sjetio ponijeti i fotoaparat da uslikam koju sličicu u nadi da ih podjelim sa svekolikim pučanstvom-čitateljstvom.

Eiffelov most.
Dobio ime po arhitektu, Gustaveu Eiffelu, istom onome što je projektirao i Eiffelov toranj u Parizu. Navodno, ali to je navodno, pošto je to informacija koju nisam uspio provjeriti, je to da je ovaj most napravljen od ostataka konsturkcije za Eiffelov toranj. Sad, dali je to istina ili nije, ne znam, ali ja svakom prodam priču da je to “rest” konsturkcije Eiffelovog tornja. I onda svi budu fascinirani.

Zgrada centralne banke.
Jednom moj prijatelj, koji je živio dugi niz godina u Düsseldorfu, vodio je jednom honorarno nekakvu mađarsku osnovnoškolsku ekskurziju po gradu. Sad se jamačno pitate kakve veze imaju Mađari i to što je on živio u Düsseldorfu. E pa, kako je on živio u Düsseldorfu, jako dobro govori njemački, a mladi Mađari iz nekog razloga isto znaju dobro Njemački (sumnjam da su i oni živjeli u Düsseldorfu).
I uglavnom, kako nisu mogli valjda naći na short-notice vodića koji poznaje mađarski, onda su pozvali mog kolegu da im pokazuje grad i objašnjava na njemačkom.
Dođoše tako do centralne banke i jedan mladi Mađar upita:
– “Ist das Gefängnis?” (jel ovo zatvor?)
Baš izgleda poput zatvora. A ko bi stavio zatvor u sam centar grada. Iako sam čuo da je navodno zgrada današnjeg ekonomskog fakulteta nekad bio zatvor. Koji je još u strožijem centru. Ali, poput Eiffelovog resta i to je neprovjerena informacija.

Titova.
Vidi se ovaj transparent za Baščaršijske noći. Prošle godine je bio Bonko Zvogdan sa nekakvim rumnjskim orkestrom, međutim ja nažalost nisam mogao nazočiti tom hepeningu. Ove godine nisam ni gledao program pošto nisam u srpnju u Sarajevu (sem ovih par dana).

Ovaj upečatljivi spomenik smješten u centralnoj sarajevskoj ulici posvećen je oslobodiocima grada u Drugom svjetskom ratu.
Popularna u gradu pod imenom “guma koja gori”, Vječna Vatra predstavlja svakodnevno sastajalište Sarajlija i posjetilaca, obzirom da se nalazi u srcu grada i već dugo je vremena jedno od obilježja grada na Miljacki.

City.ba, Sarajevo
Volim ja te vatre što vječno gore. Kao recimo ona ispred MUP-a u Zagrebu. Živo me zanima koliko grad potroši plina mjesečno za održavanje ove vatre. Ili možda imaju kakvog Peru Ložača ispod koji nabaci kakvu kladu drva na vatru ispod negdje u podrumu pa to gore gori.
Ako se pitate tko je Pero Ložač, onda mora da ste totalno neinformirana osoba. Pero Ložač je bio najpoznatija osoba u Slavonskom Brodu. Ali ne i u Brodu, nego i u cijelom svijetu.
Pero Ložač je bio ložač kotlova u slavonskobrodskom Đuri Đakoviću. I svi su ga znali.
I tako došao novi direktor u firmu i dolazile mu razne delegacije. Ministri, partneri iz Njemačke, fradsko vodstvo i svi uvijek pitaju za Peru Ložača. Njemu bilo čudno da baš svi znaju za Peru Ložača i spusti se dolje do kotlovnice do Pere da ga vidi.
Spusti se dolje, kad tamo čovjek crn sav od ugljena i dima loži vatru.
Upoznaju se njih dvojica i pita njega direktro kako to da svi uvijek pitaju za njega. Kaže Pero, ma znaju svi za njega, on je najpoznatiji čovjek na svijetu.
Gleda ga direkor onako sa podsmjehom i ponudi Peri primamljivu ponudu. Kaže on njemu da ode, zajedno s njim, na njegov trošak u Rim i ako se ovaj rukuje sa Rimskim biskupom, oliti Papom, da će mu ovaj dati 10 plaća odmah. Pristane Pero na to. Ipak je on najpoznatiji čovjek na svijetu.
Došli oni u Vatikan i Pero ode gore kod Pape, a direktor ostade dolje na Petrovom trgu. Kadli eno ti Pere, zajedno na onom balkonu, njih dvojica se rukuju. Direktor gleda i ne može vjerovati! Prolazi neki čovjek trgom, slučajni stranac, direktor ga uhvati za ruku i upita:
– “Znate li vi tko je onaj čovjek gore?!”
Pogleda lik i kaže;
– “Kako da ne! Samo, ne znam tko je onaj gore kraj njega sa bijelom kapicom i štapom.”

Katedrala.
Najpoznatija sarajevska čeka. Tu uvijek neko nekog čeka. Sem naravno što je i crkva uz sve to.

Slatko ćoše.
Tufahije, baklave, hurmašice, tulumbe, kadaif – navali narode, još malo pa nestalo!

Slatko ćoše.
Tufahije, baklave, hurmašice, tulumbe, kadaif – navali narode, još malo pa nestalo!

Begova džamija (Gazi Husrev-begova džamija)
Smatra se jednom od najvažnijih džamija u BiH.
U neposrednoj blizini džamije je i sahat-kula, koja je poznata po tome što je sa nje Bata Živojinović u ulozi Valtera Perića u filmu “Valter brani Sarajevo” iz šmajsera jednim metkom ubio dvojicu okupatora.
To je najgledaniji film na svijetu ako niste znali, i to zahvaljući činjenici da se taj film bez prestanka prikazuje u Narodnoj Republici Kini već dugi niz godina. Pa su ga gledale milijarde. Nisam uslikao sahat-kulu zato što su postavili nekakve skele oko kule koje su zaštićene još kao nekakvom žicom pa se ništa ne vidi. Ukoliko nekog zanima, kliknite upravo ovdje.

Ko pravi!
Ovdje se drži nekakva ratna izložba na kojoj imam svakakvih eksponata, a ja sam uslikao jednino ovog čiku i ovo oružje:

Još jedna slika “bašlaršije”, sa viječnicom u pozadnini.

Sebilj, ili kako bi drug Karajlić rekao “okolopičeći stubić”.
Jednom sam imao i ja turiste koje sam vodao po Sarajevu, srećom nisu bili Mađari nego Hrvati pa sam ja kao bio dobar vodič pošto sam ja živio dugi niz godina u Slavonskom Brodu i jedno kratko vrijeme u Bjelovaru (oboje u Hrvatskoj) pa govorim i taj jezik.
I uglavnom došli na Sebilj a ja nisam pojma imao ništa o Sebilju ja sam rekao da je to prostorijca gdje se za vrijeme Osmanske okupacije zatvarale nevjerne žene koje su bili izvrnute općem ruglu svekolikog pučanstva.
Zapravo, kasnije sam saznao, Sebilj je izvor, fontana takoreć, gdje se žedno svekoliko pučanstvo moglo napiti vode.
Ali meni je ovo sa bludnicama prvo palo napamet, a i turisti su bili zadovoljni mojom pričom.

Ovo je stvarno tužna slika, 5 ćevapa u somunu.
Nisam bio nikako gladan pa sam naručio samo peticu. I onda sam odškrinio somun i uslikao taj jadni prizor. Nekakav lik koji je sjedio preko puta nas upita mog cimera: – “Nije on iz Sarajeva?”. Na što mu moj cimer odgovor da jesam a i ja potvrdim da sam iz Sarajeva (a zapravo nisam jel), Lik sav u čudu gleda i kaže: – “Mislio sam da si ba stranac, samo stranci otkrivaju somun i slikaju ćevape.”
A ja mu na to mudro odgovorih: – “Ma moram ovo uslikat… prvi put u životu jedem peticu!”

Evo plakat za nekakav festival, a za oko mi je zapalo da nastupa bend našeg omiljenog umornog blogera.

Toliko za danas.
Pozdrav.

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

One thought on “Malo Sarajeva”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *