Srećom pa je Strizibuba danas pred nosom pateru familiasu maznio auto i tako potonjeg spriječio da ode u gljive. U protivnom, sada ne bi bilo ovog posta jerbo mladi Strizibuba i mladi Jimbo ne bi napravili sto kilometara da odu u Osijek na kavu.
Ovako, još jedan u nizu slikovitih postova na Jimblogu.
Ovo gore je inače zastavica koja valjda miriše na Hrvatsku. Kupio ja Strizibubi nedavno.
Mi Brođani ne volimo Osijek.
Doduše mi Brođani ne volimo ni Požegu, ni Zagreb, ni Dalmaciju, ni Zagorce, ni Bosance, ni Podvinjce, ni zimu, ni ljeto, ni kišu, ni sunce i tako redom.
No taj izvjesni animozitet koji imamo prema Osijeku je valjda iz tog razloga što je to jedini grad koji je u Slavoniji veći od nas. I još k tome, što bi se reklo – makroregionalno središte.
Oni imaju i McDonalds (mi zato imamo Šefkija), oni imaju HNK (mi zato imamo jedno i po’ kino), imaju Dravu (e tu smo itekako bolji Sava je prava rijeka… i široka brate!). Osječani čak imaju i komadić Baranje. Imaju i tramvaj. A navodno smo i mi nekad trebali imat. To su nas sto posto lege zajebali.
I tako krenili ja i Strizibuba, najveselija buba u svijetu poezije, put našeg velebnog Osijeka, u prijestolnicu Osječko-baranjske županije, Osječkog piva i Kandit čokolade.
Dan je baš bio pogodan za vožnju, sela slavonska okupana suncem, kukuruzi kraj puta veliki kao jablanovi… ma divota jedna.
Evo malo atmosfere sa ceste, ovo bi moglo bit negdje poslije Selne, prije Downtown Andryvilla odnosno Donjih Andrijevaca.
A možda i nije, ne bih znao baš točno ali uglavnom na toj cesti je sto posto i u našoj je županiji.
Osobno sam lobirao da idemo putem posavskih sela zato što tu ima slabo prometa a tako i slabo drumskih razbojnika međutim Stribuba je bio uporan i uporan da idemo ovom cestom pa sam na kraju morao popustiti.
Putem smo vidjeli mnoštvo moćnih traktora (John Deer i tako) i kombajna. Nove one sve mašine, ful oprema.
Sve se nema, a nove mašine se vozaju.
E ovo više nije naša domicilna županija, barem ja mislim da nije, ali sam sto posto siguran da je na pravcu Vrpolje – Osijek… uglavnom na toj cesti je. Divota jedna, ravnica, cesta ravna kao da se voziš kroz Nebrasku ili gdje već u US of A ima ravnice i ravnih cesta i tako.
Evo kroz žito se nazire najveća crkva u Hrvata, đakovačka katedrala.
Jako lijepa građevina i zanimljivo je da se ona vidi sa raznih daljina baš zbog slavonske geografske specifičnosti, odnosno tog nedostatka brda i planina. Čak recimo iz Gundinaca se vidi katedrala. Samo malo stat negdje na povišeno i vidi se katedrala.
Nažalost nismo stali u Đakovu, to je fina jedna varoš, a ja mislim da mi Brođani čak nemamo ništa protiv Đakova ali nisam sto posto siguran pošto, eto, oni imaju najveću crkvu u Hrvatskoj, a mi nemamo pa onda možda smo i na njih kivni.
Ne znam sto posto, još ću se raspitat.
Evo malo i hladovine, ja mislim da je ovo negdje kad se prođe skretanje za, na jednu stranu za Đakovo, drugu stranu za Levanjsku Varoš, međutim opet ni za ovo nisam siguran. Imam očigledno taj problem da se ne mogu sjetiti gdje sam što uslikao na putu, morat ću ubuduće zapisivati tako gdje sam koju fotku opalio da ne lupetam bezveze.
Nekakva bara, ništa spektakularno, ali eto da se pokaže da nije samo ravnica i njive i žito i kukuruzi nego eto ima i bara na putu.
Došli mi i do Osijeka!
A šta fali na ovoj slici? Pa gdje je drveće? Ovo izgleda bezveze. Kakav je to grad a da nema fino drveća pa da se sve to zeleni i da pravi hlad.
Baš izgleda bezveze. Mislim Osječani, nemojte se ljutit al grad vam je bezveze bez tog drveća.
Mislim… vidio sam ja da ima i parkova u Osijeku, ali ovako kad po ulici nema drveća… to je stvarno bezveze. Eto. Ne znam što bih drugo rekao.
Mladi Strizibuba i mladi ja, u Osijeku smo stali na nekoj pumpari da ja kupim baterije a i usput da se upišam, da prostite, kadli operem ruke, a ruke mi smrde na hrđu. Kakva je to voda? Strizibuba i ja smo odmah zaključili da smo mi došli u nekakav pogani mađarski grad gdje voda smrdi na hrđu.
To se u Brodu ne bi dogodilo. Kod nas voda može bit smeđa, žuta, može smrdit na kanalizaciju, ali nikako ne može smrditi na hrđu!
Evo šta su ti Osječani! Oni su sad tu naštancali nekakav megalomanski hotel od 4 zvjezdice, mnogo fancy kao eto kad im netko dođe.
Pa ko će doć u Osijek? Nit je to negdje na putu (kao recimo Brod koji je na putevima Zagreb – Beograd, Sarajevo – Budimpešta, Berlin – Bagdad… za sve ove gradove na pola puta!), nit je sad to nekakav turbo važan grad da bi imao ovakav turbo-hotel.
To je demonstracija sile i osječkog lobija koji vlada svijetom zajedno sa albanskom mafijom, slobodnim zidarima i vegetarijancima. Drugog logičnog objašnjenja nema.
Evo jedan zanimljiv grafit.
Izađem ja iz auta, kadli pročitam: “Alkohol u krvi, krv nacisti”
Prvo mi nije bilo jasno otkud takav grafit u centru grada (parkiralište pored onog megalomanskog ‘otela na Dravi koji nosi isto ime također).
Pa onda nisam nikako mogao skontat smisao. Krv? Nacisti? Jel to nešto ono kao blut und ehre il kako se zove ona debilana već fašistička?
I onda vidim MUPovu značku naštancanu sa strane pa si kontam, otkud sad oni u cijeloj priči?
Znam da je Đapić gradonačelnik, al’ opet i ovo je previše!
Onda sam malo pažljivo proučio i vidio da sam krivo pročitao.
I s ovom konstatacijom se slažem.
Alkohol u krvi, alkohol na cesti.
Ja bih još i to dodao.
Promenada. Čuj, promenada! Pa šta se ti Osječani furaju? Promenada, pih! Svi normalni gradovi imaju korzo, ali ne – Osječani imaju promenadu! Kao da su na Deep Space 9!
I šta je sad ovo. Pješački most koji vodi iz Slavonije u Baranju (naime s druge strane Drave, ove velike rijeke nalazi se Baranja).
Oni su sebi morali napraviti i most! I to još pješački.
Bilo im je teško plivat preko. Ma zamisli ti to. Hajde da su kakav ponton stavili. Ili recimo skela da vozi svakih 5 minuta. Ma ne, oni su sebi napravili most i ktome još i viseći!
Nije neuobičajeno da se restorani u Osijeku zatvaraju zbog nedovoljne posjećenosti, no u svakom slučaju nije dosad zabilježen slučaj da neki od njih prestane s radom jer je – potonuo! Upravo se to dogodilo ribljem restoranu “Mirna luka” u osječkoj Zimskoj luci jučer (3. srpnja) u ranim jutarnjim satima kada je, zbog zasad još neutvrđenih razloga, došlo do potonuća pontona na kojem se nalazi restoran. Tada je potopljen i donji dio restorana koji je time u cijelosti stavljen izvan funkcije, a kako će se to odraziti na daljnje poslovanje nismo uspjeli saznati, s obzirom na to da je vlasnik restorana bio nedostupan.
Glas Slavonije, 4.7.2007
Opet provokacija!
Sjedim ja, pijem kavu na toj famoznoj promenadi, kadli iznad Drave pojavi se ovaj da mi prdi dok pijem kavu.
I još i ptičurina ova leti po zraku. Šta i ona hoće?
To je čista demonstracija sile pred nama ostalim Slavoncima kako smo mi kao manje vrijedni od Osječana. Od “lega”…
Slika glavnog trga u koje je grad utrošio milione novaca nisam ni htio slikat.
Tako da slika više nema.
A ako mislite ići u Osijek, odnosno ako baš morate, onda idite helikopter pošto su totalno zajebali sve ulice, nekakva okretišta postavili, nema znakova… vlada prometno rasulo!
Strizibuba i ja smo se izvrtjeli po Osijeku ko’ na kakvom ringišpilu. Mislim, katastrofa. Drugih riječi nemam.
No sad ozbiljno.
Uvijek sam se nekako nadao da je Osijek tek za pola koplja bolji od Broda.
Nažalost, odnosno nasreću po Osijek i njegove građane uvjerio sam se da sam u krivu.
Osijek je ispred Slavonskog Broda nekoliko svjetlostnih godina.
Stvarno jedan fin i kulturan grad. Osijek je baš jedan fin kulturni studentski grad. Studenata na sve strane, lijepih žena. Opušteni su pravo, Slavonci vulgaris…
Jedino što pričaju sjebano. Osječki sleng je valjda najgori u Hrvatskoj. Nemojte se ljutit Osječani. To ne mislim samo ja. To misli i ostatak Hrvatske. :)))
Kad smo se vraćali nazad, selo poslije Vuke smo naletjeli na prometnu nesreću.
Bio sam blizu mjesta nesreće i mogu vam reć da prizor nije bio nimalo ugodan. Srećom pa je tu bila medicinska ekipa, pa nisam ja morao priskakati upomoć. Uvijek me tog bilo strah i mrzio sam što nas na onoj prvoj pomoći nisu naučili ništa.
Momci u plavom su zatvorili cestu pošto su jednom unesrećeniku još davali pomoć na cesti kada, tako da smo morali ići preko nekih njiva alternativnim putem.
I evo za kraj jedan turbo zanimljivi filmić koji se zove: “7 sec. kroz Slavoniju”
Trajao bi vjetovatno i duže da meni nisu baš u tom trenutku krepale baterije.
Enjoy
httpv://www.youtube.com/watch?v=QAnIV1364BU
