httpv://www.youtube.com/watch?v=Sb9i1LUenSc
“Ma ne u Sloveniji, u Slavoniji!!” – viče u Kusturicinom “Undergroundu” švercer oružjem na tada nekakvu kantu od mobitela s kojom se vukao kofer koji je izgledao kao ono za paljenje atomskih raketla što su nosili američki predsjednici u slučaju da Rusi opale koju raketlu. Neznam dal su i Rusi imali kofer il su imali kakav drugi sustav za ispaljivanje interkontinetalnih raketla.
I tako on priča na mobitel a oko prašte granate i metci. Čini mi se da je Vukovar u pitanju.
Na taj film me podsjetila ova spikerka koja je Pakrac smjestila u zapadnu Sloveniju.
Sad bar znam ako budem ikad išao u Daruvar u toplice gdje je to. Zapržim od Broda preko Požege na Ljubljanu, pa Pakrac – Kranj i na kraju Daruvar.
Grozne su ove vrućine. Odmah se prisjetim jednog vica.
Pitali Mostarku (građanin Mostara, femininum) kako to da nije nevina. Na što ona odgovara: “Maaaaajketi, kolko je kod nas vruće i asfalt puca!”
Kako se ono u narodu kaže “besposlen pop i jariće krsti”, tako i ja dokon radim pizdarije.
Tako sam razmišljao kako napraviti par tura ovako nekakvih po Slavoniji i tako. Iako još nisam do kraja razradio par sitnica. A to je prijevoz (fali mi auto) a i financijski aspekt (nema se para).
Ali evo jedne zanimljive rute:
Ova tura je zanimljiva zato što se obiđe dobar komad Slavonije, odnosno obiđe se sve što se u Slavoniji isplati vidjet.
Malo ova karta izgleda kao Monopoly al nema veze bit će dobra.
Start je naravno iz Slavonskog Broda, a Bože moj, imali boljeg grada u Slavoniji nego započeti sa Slavonskim Brodom?
Daklem u Slavonskom Brodu možete popiti kavu na najvećem trgu u Republici Hrvatskoj (da, da… brodsko Korzo je veće i od Jelačić-placa i od riječkog korza i svega ostalog, ovaj put ne serendam, pročitao sam to u nekoj knjizi). Zanimljiv jedan trg ovako, dosta zgodan popločen hercegovačkim mramorom, odnosno mermerom što bi rekli braća Srbi, a na sred tog trga, odnosno korza ima ovako jedan info stup koji je totalno kewl jer narušava sklad cijelog korza. Na njemu možete saznati dvije relevantne informacije. Prva je u kojem ste gradu (piše s vremena na vrijeme “Slavonski Brod”). To je apsolutno genijalno, jer recimo zamislite da živite u Zaprešiću il tako negdje, uglavnom ne u Brodu i onda vas ukradu vanzemaljci. I sad izvrše ispitivanja neka na vama i onda vas, onakvi nemarni kakvi mogu biti, teleporitaju na sred brodskog korza. I vi onako još polusvjesni od intergalaktičke narkoze zbunjeno gledate, vidite trg i to najveći trg koji ste vidjeli u životu, rijeka neka velične Volge kraj vas protiče nemate pojma o čemu se radi. I pogledate info stup na kojem piše: 32.6C – Slavonski Brod.
A vi sretni jer znate da ste u Slavonskom Brodu, odnosno više niste totalno dezorijentirani.
I drugo informacija koju možete saznati je temperatura koja je gotovo uvijek netočna.
Zanimljivo je da je taj cijeli info stup na nekakvom staklenom boxu kojem još nisu dali nikakvu funkciju. Ja bih unutra recimo pospremio studente obližnjeg strojarskog fakulteta koji su prepisivali na ispitu da budu izvrnuti ruglu na opće zadovoljstvo građanstva koje se šeta ovdje.
Onda u Brodu se još može vidjeti i tvrđava, spomenik nulte kategorije, koja je specifična po tome što ima još samo jedna takva tvrđava i to negdje u Holandiji.
Pa Franjevački samostan i tako, no nemate sad cijeli dan da budete u Brodu pa krenete dalje.
Put dalje kako pokazuje ova crna strelica vodi na istok i to prema odredištu koje se zove Kopanica. Živopisno jedno selo.
Do Kopanice se može doći na tri načina, odnosno sa gotovo tri paralene ceste. Prvi način je auto-cestom Zagreb-Lipovac, odnosno ex bratstvo-jedinstvo. Druge dvije opcije se protežu sjeverno i južno od autoputa.
Sjeverna ruta je preko sela potez Bukovlje – Vranovci pa tako sve do Andrijevaca, pa tamo kod jedne kuće skrenete desno prema Kopanici, ali to je totalno nepotrebno, bolje je nastaviti drito prema Vrpolju. A u Vrpolju ima velika spomen galerija Ivanu Meštroviću, koji se vjerovali ili ne, rodio baš u Vrpolju. Sigurno se isplati pogledati iako ja, moram priznati, dosad još nisam.
I putem možete još stati i u Garčinu, ima spomen tabla na rodnoj kući Vjekoslava Klaića. E, baš onog što je napisao Klaićev rječnik stranih riječi. Najbolja knjiga u Hrvata.
Mi Slavonci smo inače jedan izuzetno svestran narod.
Možete se u Brodu i slikati pored spomen table, to sam zaboravio reći, recimo pred spomenom tablom Josipu Štadleru koji je bio prvi sarajevski nadbiskup ili recimo pred spomen tablom Mie Čorak Slavenske koja je bila izuzetna primabalerina, ona je od baleta napravila ono što je danas balet. Iskreno nisam to znao, tu sam informaciju negdje pokupio.
Dragutinu Tadijanoviću pred brodskim samostanom…
No dobro, krenimo dalje.
A da… imamo jel i južnu cestu, posavskim selima, to su naime sela koja leže na obali Save i to lijevoj i to je meni jedna od boljih ovako cesta jer je prazna i na njoj nema drumskih razbojnika. O poznatima u tim selima ne znam ništa.
E sad iz Kopanice ili Vrpolja valja se uputiti put Đakova.
Đakovo je jedan fini slavonski gradić, onako za spakovat i ponijet kako je fin. Tu se za vidjet ima katedrala (najveća crkva u RH) gdje je nekad stolovao Josip Juraj Strossmayer (i biskupi stoluju, ne?).
Ima u Đakovu, saznao sam, jedan disco. Sad se vi pitate, ha disco, pa danas svako selo ima disco. Ima, ali ko ima šokački disko?
Ovdje kažu samo šokadija pršti na sve strane, tamburaši a najviše Lole (Slavonske Lole su inače iz Đakova).
Iz Đakova put nas dalje vodi u Vinkovce. Vinkovci su inače najluđi grad u Slavoniji.
Dubravko Mataković, Majke, Satan Panonski, Shorty… lud grad!
Ima ona lampa valjda jel?
Gori lampa nasrid Vinkovaca/ dođi diko, bit će poljubaca
Nisam siguran zadnji put kad sam bio u Vinkovcima, bilo je 4 ujtro i to je bilo prije 5 ili 6 godina.
Dalje iz Đakova put nas vodi do Vukovara. Vukovar, simbol domovinskog rata, kava na Dunavu i nakloniti se zastavi na vodotornju.
Osijek. O Osijeku sam već pričao prije par postova tako da ćemo Osijek ovaj put preskočiti.
Kada u Osijeku pređete Dravu onda ste izašli iz Slavonije i došli u Baranju.
Kneževi vinogradi. Dobro vino.
Iz KV do Batine, granica na Dunavu sa Vojvodinom. U Bartini se isplati pogledati veliki spomenik Crvenoj Armiji koja je ovdje forsirala Dunav i tu ih je more izginilo. Nikad mi nije bilo jasno zašto baš ovdje pošto je ovdje sigurno najgori dio za forsirat Dunav iz smjera Vojvodine u Hrvatsku. Prekrasan spomenik na vrhu brda iznad Dunava.
Ako ste ponijeli putovnicu, onda pređite most i par kilometara dalje je Sombor.
Nikad nisam bio preko Dunava, a ni preko Drine (odnosno jesam, ali u Višegradu, a onda ste i dalje u BiH).
Ja bih u Sombor otišao na Somboledov sladoled kojeg sam zadnji put jeo prije rata.
Iz Batine, ja sam ovdje nacrtao sad put do Belog Manastria, Belišća i Valpova do Donjeg Miholjca. Nisam nikad išao tom rutom i ne znam što bi se tu zanimljivo moglo vidjet. Međutim ako već imate putovnicu, onda iz Batine par kilometara se zafurate gore do graničnog prijelaza sa Mađarskom.
Na graničnom prijelazu ima jedan službenik koji spava i koji će biti presretan što vas vidi pošto ovdje pređu dva do tri auta u 6 godina.
Mađari će na svojoj strani nešto pitat a vi samo klimajte glavom i smješite se.
Onda će oni samo reć nešto u stilu: “Eškeš-peškeš sereškeš magyaron cokolom” i pustit vas u EU.
Kad uđete u Mađarsku čar svega je što ste i dalje u Baranji, samo što nije više Baranja sa “j” nego sa “y”, odnosno Baranya.
Inače volim jako Mađarsku meni je to genijalna zemlja, fine su im ceste i super su im putokazi tako da vam ne treba ni karta nit išta. Prvi grad, par kilometara od granice je Mohacs iliti Mohač po naški.
Isplati se prošetati malo i sjesti popiti kavu na nekoj od brodica na Dunavu.
Iz Mohacsa zapalite drito za Pecs odnosno Pečuh. Cesta je ravna da ne može biti ravnija tako da ste tamo jako brzo.
Predivan grad i velik i sve to i ima se svašta za vidjet. Ne znam točno što, kad dođete znat će te već šta ćete gledat (sem Mađarica dakako).
Iz Pečuha onda zapalit za Harkany, omiljeno predratno inozemno kupalište Brođana. Obavezno pojest ljute kobasice. U Pečuhu langošice, to sam zaboravio reć.
Možete se u Harkanyu okupati na onim bazenima, a možete i nastaviti dalje prema kući.
Granični prijelaz se zove Drávaszabolc, odnosno tako se zove mjesto. Zadnja prilika za kupit chery coke (coca-cola sa okusom trešnje, moj izbor, šteta što se kod nas ne proizvodi).
Granica preko Drave će vas dovesti u Donji Miholjac.
Isplati se pogledati dvorac Mailath.
Iz Miholjca dalje put nas po ovoj mojoj karti vodi do Našica.
Opet dvorac, ovaj put dvorac Pejačević.
Dora Pejačević, e od tih Pejačevića.
Iz Našica dalje do Kutjeva, a može se ići i cestom preko Orahovice koja je poznata po tome što je to rodno mjesto našeg akutelnog prezidenta Stjepana Mesića.
Kutjevo je vinogradarsko mjesto.
I dalje iz Kutjeva put do Požege i Gradiške o kojima sam pisao prije par postova također kao i Osijeku.
Naizgled ima puno i kilometara i svega, ali sve se to može obići za jedan dan onako natenane bez žurbe.
Ako ko bude putovao, a putujte ljudi, aparat u ruke, slike na blog!
Mir & svako dobro.
