Villas Rubin, Rovinj
26. kolovoz 2007.
Il što bi moj kum reko: “idemo dalje za iste pare…”
Jah…
Well, eto i ja sam se vratio sa svog godišnjeg. Odnosno imam još par dana godišnjeg dok se ne vratim u sarajevski mode života, ali kad se čovjek vrati s mora onda je back to normal life.
Bilo nam je dobro, bilo nam je lijepo, svašta smo vidjeli, kupali smo se, sunčali, pili i općenito zajebavali ali svemu dođe kraj.
Imam dogodovština dosta, odnoso par tema mi je palo za blog na pamet, naravno ne kanim ih sve ispucat odjednom… polako, ide jesen bit će jesenjskih dana za džabalezgarenje po blogu.
Iako, moram priznat, kad god izbivam podulje od bloga (recimo kad sam prošle godine bio u Italiji) napišem kako će bit turbo mnogo materijala za pisanje i onda u pravilu ne napišem ništa i/ili opišem jednu anegdotu s tog putovanja nekad godinu dana kasnije.
No dobro.
Fora je ko god ode na godišnji da podijeli svoje slike s godišnjeg.
Pa ne znam zašto bi to bio i kod mene izuzetak.
Stoga počnimo!
Najveće opasnosti na cesti su kamioni koji prevoze klade, češke škode i kralj cestovnog hazarda – Golf bosanskih tablica.
Pogledajte samo ovaj stereotip.
Golf II, dizlo, bosanske tablice. Crven. Petorica ljudi. Prepun gepek. Jadnici koji na staroj cesti Karlovac-Riijeka nisu uspjeli obići ovakav auto mogu samo gledati dimnu zavjesu nafte i iskre koje frcaju od grebanja točkova o karoseriju.
Uslikano negdje u Gorskom Kotaru, pauza za jelo.
Osamljeno staljalište, kobasica i mađarski mesni naresci.
Pulska arena, na dan utakmice BiH-Hrvatska.
Baš smo zaglavili u nekakvom bircu taj dan, malo se zapili i gledali na video-zidu tekmu.
Ne mogu vam ni opisati izraz lica ostalih gostiju kada smo mi skočili na noge da proslavimo zgoditak Bosne. Tim gore što sam ja uspio još razbit i kriglu.
Super je kad dođeš na godišnji i onda se prvih dana gostiš i jedeš ko car.
To otprilike traje ravno dva dana.
Fažana.
Najveći naš problem je bio vjerovatno u tome što gdje god smo išli (Fažana, Peroj, Vodnjan, Pula, Rovinj…) što smo uvijek nosili sa sobom krmače (krmača = 2l qpack).
I onda ovakve slike nastaju na rivi.
Obratite pozornost na kauboja.
Visok, lep i plav.
Šta bi set slika bio bez mojih omiljenih fotki u retrovoziru?
Gospodin Bog mi je dao dar za orijentaciju tako da sam gotov uvijek ja vođa puta. Do Barbarige (mjesto gdje smo boravili, blizu Fažane) uspjeli smo se izgubiti samo jednom, odnosno uspio sam nas uvest u Rijeku, baš u grad što se pokazalo kao katastrofalna greška.
Well, što je tu je.
Na slici prečac iz Barbarige prema Rovinju. Put je naravno makadam, nas smo naravno petorica u autu. Uvijek ima prečaca, a ja ću ih uvijek naći.
Pa makar bio i zemljani put u Istri ili makadam u Bosni.
Eto toliko za sad od mene.
Cheers!
