Kažu da su Židovi najveća dijaspora na svijetu što je i vjerovatno istina, međutim ja osobno vjerujem da na kugli zemaljskoj ne postoji mjesto gdje nema Bosanca.
Recimo, ako se zaputite na Sjeverni Pol, među Eskimima ćete naći nekog Bosanca za kojeg nitko ne zna ni kako ni kad je došao – ali tu je.
Jednostavno Bosanci imaju tu osobinu da ih ima svugdje.
I najbolje od svega je što se uvijek nađu. I to po onom sistemu: “Ej jestel vi Bosanac/Bosanka?”
Ne morate progovoriti ni riječ niti dat ikakav znak s kojim bi se otkrilo da ste s područja ex-Yu, a već će neko u bijelom svijetu prići i pitati vas: “Izvinte, jestel’ vi Bosanac?”
Vjerujem da se i većina vas koja je hodala po bijelom svijetu susrela s tim. Ne morate, dakako, nužno biti Bosanac…
Kad smo dolazili u Istru, boravili smo u Barbarigi, što je jedno apartmansko naselje i dosta je ovako… kako bih to rekao… fancy-shmancy… Parkirališta prepuna dobrih (novih) automobila, od čega je jedno 70% SLO tablica, 10% talijanskih i 20% ostalih (među kojima su i hrvatske).
I sad zamislite scenu, među svim onim lijepim autićima što rade podmazano kao sat, u naselje ulazi crveni golf dvica, dizel rokče pod onim usponima kao da su mu zadnji sati odbrojani, pretpran i natrpan. Parkiramo se između slovenskog SUV-a i talijanskog sportskog auta a svi u čuđenju gledaju petoricu krkana kako izlaze iz bosanskog trash automobila.
Već drugi dan kada smo išli na plažu, krcamo u gepek stvari izlazi neka starija gospođa, reklo bi se baba u narodu i hita prema autu. Već sam pomislio da će imati kakav otrovni komentar upućen prema nama kadli ona:
– “Momci, vi iz Bosne?”
– “Jah, jah…” – svi zdušno odgovore, ja zbunjeno gledam pa potvrdim i ja… kako sad da je objašnjavam da sam Slavonac koji je u životu zalutao u Bosnu i međ Bosance.
– “E pa momci, i ja sam Bosanka!” – reče starija gospođa, baba što bi se reklo u narodu a mislim si ja… “pa evo ovi Bosanci se nađu svuda, svuda, mi Slavonci se više ni u Slavoniji ne možemo nać’…”
I uglavnom tako je starija gospođa iz Bosne, što bi se sad u narodu reklo baba Bosanka počne držati monolog kako su Bosanci najbolji ljudi na svijetu i kako su Slovenci gamad neviđena i najpokvarenija nacija…. mislim, ja nisam nikad anti-nacionalno raspoložen ni protiv koga, al sam saslušao gospođu.
Vjerovatno time što je pola Slovenije iz Bosne, pa mi je tim više bilo zanimljivije.
Tako je ona pričala kako su njenom sunarodnjaku neki Slovenci izgrebali auto i onda je ona nas nagovarala da sad mi radimo iste nepodobštine braći podno Triglava.
Sutradan, opet kad smo išli na plažu, baba Bosanka je izašla da izvidi jesmo li napravili kakvu diverziju.
– “Momci, jestel šta napravili onoj gamadi?”
– “Eeee… ugaslili smo čik cigarete na ljubljanskim tablicama!” – izvali kolega, a baba Bosanska slavodobitno izjavi:
– “To! To, jebo im pas mater. Da im jebo. U pičku!”
Poslije mi je kolega ispričao priču kako je jednom hodao s nekim prijateljima po Innsbrucku. To je u Austriji inače. Da ne bi bilo kasnije, nismo znali. Doduše to je nebitno za daljnji tok priče. Bitno je samo da je u bijelom svijetu.
Well, hodaju tako oni po Insbruškoj čaršiji kad prilazi neka starija gospođa u narodu poznata kao i baba i pita ultimativno pitanje: – “Jestel vi momci iz Bosne?”
Na ultimativno pitanje se odgovara sa ultimativnim odgovorom: – “Jah, jah..”
– “Eee…” – reče ona, pa nastavi: – “ja sam vam inače Makedonka, al sam bila 13 godina u braku s Bosancem. Znao me je nekad prebit, al je i bio fin samnom. Sad sam udana za Švicarca, pička me u 7 godina nikad na večeru nije izveo!”
Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac.
