Push the mushroom, dude!
U Županji na ulasku na autoput. Čuj gljiva. Zvuči jako natripano
Kao što sam bio najavio u prošlom postu, bio sam na kirvaju u Gundincima.
Kirvaj (ili kirbaj) je proslava dana patrona župe i ima veliki značaj u selima Slavonije. To je jedan od najvažnijih dana u godini.
Gundinci pak… Gundinci su pak jedno živopisno selo na krajnjem istoku Brodsko-posavske županije, na granici sa Vukovarsko-srijemskom županijom gdje im je prvi susjed pa ko drugi nego Babina Greda. E sad… o Babogrecima ima mnoštvo priča i anegdota pošto je to valjda sinonim za selo u Hrvatskoj a i vala su Babogreci uvijek bili na svoju ruku.
Da ne spominjem priču o baj-Mati što je opalio caricu po dupetu na po’ avlije u Schoenbrunu, a ova mu rekla: “Jeeee, Mata, uvik si bio lud!”.
Za one koji se čudnim čudom pitaju o čemu ja to pričam, preporučam se da pročitajupost od 31. srpnja 2004.
Za ostale fantastične babogredske anegdote pozivam se da prelistate arhivuNidžinog bloga… počnite od početka nekad, daklem od proljeća 2004.
E sad kako Babina Greda ima svoju globalnu slavu, Gundičani su malko nako… reklo bi se kivni na njih.
– “Jee, vid ga što je lud. Ko da je iz Babine Grede!”
Tako bi nešto pravi Gundičanin rekao.
No dobro.
Gundinici, sigurno se pitate po čemu je dobilo ime. Pa po gunji naravno.
A šta je gunja, sad se pitate. Pa gunja je naravno dunja, pošto Gundinčani za dunju kažu gunja. Zašto, ostaje nepoznanica.
Recimo isto tako za rodu (lat. Ciconia Ciconia) ne kažu kao sav normalan svit roda u ženskom rodu – Roda nego u muškom – Rodo.
– “Eno vidi rodo na odžaku!”
Kao, šta bi oni za životinju morali određivati ženku. Ma, muško brate!
Šovinističko selo…
Još jedna zanimljiva stvar kod Gundinaca je ta, što to selo ima oblik neerektivnog penisa. Znam ja da sad ovo zvuči malo čudno, a imao bi i čika Freud svašta za reć na to al… ma pa pogledajte samo kartu ovu!
Pa sad vi recite meni da nije.
To kao onaj vic kad je Mujo došao kod psihologa/psihijatra a ovaj mu pokazivao one tintne mrlje (kako se to točno zove, baš sam neuk?) i ovaj svaki put kaže: – “Gola ženska!”
I tako nakon par slika psiholog/psihijatara postavi dijagnozu – opsjednutost seksom. A njemu Mujo na to:
– “Ja, bolan, opsjednut!? Pa ko pokazuje stalno gole ženske? Ti ili ja?!”
I uglavnom tako je danas bio, zapravo već jučer sad, kirvaj u Gundincima.
Sv. Matej patron župe.
Za kirvaj su specifični licitari i tako to, međutim kad porastete malo onda vam je samo klopa bitna.
Možda se sjećate moje priče o majoru iz NOB-a koji nije jeo po redu kako nalaže protokol. Uglavnom tu sam ukratko opisao kako se jede u Šokadiji.
Međutim, ovaj kirvaj je bila idealna prilika da se to malo podrobnije opiše i prikaže, naravno uz fotografije.
Pa stoga… što ne bih započeo.
Goveđa supa iliti juha
Ovako daklem počinje. Zapravo počinje s aperitivom, čašicom slavonske šljivove rakije, no dobro…
Slavonska supa je specifično jelo zato što je to melem za sve moguće boljke. Malo selo na krajnjem sjeveru Galije je imalo recept za napitak za nadnaravnu snagu. I tako su uspješno odoljevali rimskim legijama.
E pa, slavonska supa je nešto slično. To je apsolutni lijek za mnoge boljke poput gastritisa, liječi bolesti poput prehlade, legionarske bolesti, ublažava simptome PTSP-a i manične depresije…. apsolutno univerzalni lijek.
Samo… moguće ju je proizvest samo u Slavoniji.
Zašto?
Pa teško je reći…
Slavonski hrast (Quercus Slavonicus) su pokušali zasaditi van Slavonije. I izraste drvo. Pravi hrast. Samo što on nije tako dobar kao onaj slavonski. Mada je isto sjeme. Botaničari kažu da je to zbog specifičnih vremenskih uvjeta u Slavoniji, specifičnog sastava zemljišta… pravi slavonski hrast može se uzgojiti samo u Slavoniji.
Isto tako je i sa supom.
Pokušali su je mnogi praviti, prateći do zadnjeg detalja originalnu recepturu.
Ali ne ide…
Slavonsku supu moguće je samo napraviti u Slavoniji. Zašto… teško je reći. Vjerovatno zbog slavonske vode, naših goveda ovdje… zaista je teško reći. Ali ti uvjeti se nikako nisu mogli stvoriti van Slavonije.
Kuhano meso
Osim što je zdravo, ovo meso također je jako ljekovito, baš zato što se kuhalo sa ovom juhom gore opisanom.
Meko, a ukusno…
Od priloga tu je mrkvica koja je također bila u juhi, pa ondak ajvar, kiseli kupus i hren. Hren je izrazito ljekovit i zdrav.
Silovana paprika
Poslije kuhanog uvijek slijedi sarma ili filovana paprika. Filovana paprika je, ruku na srce, vrlo blijeda kopija sarme. Sarma je kraljica jela. Filovana paprika… ah, blijeda kopija… surogat sarme.
Međutim, kako još nije vrijeme kiselog kupusa, ondak se morate zadovoljiti filovanom paprikom.
Al sarma zato… uf, sarma…
Pečenka (u ovom slučaju rolovana)
Jednostavno u Slavoniji nema slavlja bez pečenog praseta. Otić u Slavoniju a ne pojest pečenke je kao otić u Jablanicu a ne najest se janjetinje. Jednostavno condicio sine qua non.
Ovo je specifična pečenka. Tzv. rolovana pečenka, jer kao što se i može vidjeti sa slike ona je srolana odnosno… pa rolovana jel.
Takva pečenka je izuzetno ukusna, a mene je zanimalo kako se roluje pečenka.
Pa sam zamolio Niđu da mi objasni proces rolovanja pečenke:
– “Pa…. proces je vrlo jednostavan. Odeš na bankomat, digneš novaca i onda odeš kod čovjeka što peče pečenke i naručiš rolovanu pečenku.”
Nisu ni sela, što su nekad bila…
Desert
Za desert naravno šokački kolači. Razni. Ukusni, fini. Mađarice, oblatne, breskvice, kiflice… ma svašta nešta.
Kod Nidže je inače bilo prije i palačinki za desert al to nema već par godina. Ja sam mu rekao da je podbacio što nema palačinki.
Al zanimljivo je da palačinki nema tamo još od dvije tisuće prve il druge kad je njegova mati spremila jedno 3 tepsije palačinki a nas dvojica to sve sami smandrljali. E, od te godine više ni nema palačinke.
Nikad nisam skužio zašto.
I to je otprilike to.
Međutim Nidžo je iznio nešto vrlo zanimljivo na stol, doduše nije to autohtono šokačko al me je zaintrigiralo kad je iznio na stol bocu motornog ulja.
Kad ja bolje pogleda… Valvoline liker od borovnice!
I to, paz sad 76% bezalkoholan!
A fora im je i poleđina:
I eto… toliko od mene za danas.
Cheers!