Bajram Šerif Mubarek Olsun
– “Kolega… znaš da je otkazan Čolin koncert?”
Na tu konstataciju dotad totalno ravnodušni i nezainteresirani taksist, konspirativno podigne desnu obrvu, očima kroz unutarnje zrcalo probode kolegu na zadnjem sjedalu svog vozila. Kišni je bio taj dan prije Bajrama, on vidno neraspoložen ova informacija ga razbudi iz dosadnog dana, a uho mu se pretvori u antenu sličnu onim silnim atenama u nepreglednoj pustinji Nevade s kojima Ameri lovu moguće ekstraterestrijalne oblike živih bića.
Na konstataciju ni ja nisam bio ravnodušan, nego se sa suvozačkog mjesta taksija okrenem prema kolegi na zadnjem sjedalu.
– “A jel? Kak sad to?”
-“Šta ja znam kako. Eto. Priča se po čaršiji. Nešto organizatori ujebali po običaju. Još to kao nije finalno, međutim izgleda da bi Čola mogao otkazati koncert pošto nisu svi uvjeti ispoštovani. Nešto problem oko love…. ma klasika. I po radiju se priča…”
– “Hm… Zdravko Čolić otkazao koncert u Sarajevu… kilometri žena će biti razočarani.” – sad konstatiram ja, taksist i dalje vidno neraspoložen slušao je nas dvojicu pažljivo ovaj put.
– “Je, je…” – reče kolega i tu završi priča
Mokra cesta ispred nas, tišina ispunjena razmišljanjem.
S radio-stanice jedino treši:
“Vozilo dva-nula-pet, Franca Lehara šest. Vozilo dva-nula-pet, Franca Lehara šest….. “
….
Bajram večer, mi ko tri tuge kartamo.
“Na stolu su prazne čaše, rakija se popila…” – iz zvučnika kazetofona pjeva pokojni Dražen Ričl.
Pogledam na stol – prazne čaše.
– “Imal’ još te rakije?” – upitam
– “Iffff… naopako da nema. De pogledaj ispod stola.”
Natočio sam u čašicu prozirnu tekućinu iz polalitarske bočice Jamnice, te bocu proslijedio kolegi.
Bacio sam kartu na stol i čekao potez kolege koji je polako točio rakiju u čašu preko žlice u kojoj je bio domaći med.
– “Nego kolega…” – obratim mu se dok sam čekao da pripravi medovaču i odgovori na moj potez – “Šta je to s Čolinim koncertom?”
Kolega je taman u to vrijeme završio s točenjem, pa podigne čašu:
– “De ti kolega da mi nazdravimo…”
Kuckumo se a ja mu poželjeh sretan praznik:
– “Sretan ti Bajram.”
Kolega se namršti nakon ispijene čašice pa reče:
– “Uf… preslatko… nego… šta je Čolinim koncertom?”
– “Pa priča se po čaršiji da će bit odgođen koncert…”
– “To sam ti ja rekao jučer u taksiju.”
– “Pa da, znam da sam čuo negdje. Što ga otkazuju?”
– “Ma kakvo, bolan, otkazivanje. To sam ja prosuo priču u taksiju. Najbolje ti je prosut priču taksistima, jes ga vidio kako mu se uvo pretvorilo u antenu. Sad garant cijela čaršija priča kako je Čola otkazao koncert.” – nasmija se on na kraju, povuče kartu, te odgovori njome na moju prethodno bačenu kartu.
– “Genijalan štos” – rekoh mu potegnuvši još jednu rakiju, kolega se smješkao svojoj genijalnoj obmnani. Drugi kolega se mrštio dok je smišljao kako da odgovori na kartu a ja sam bio ljubomoran što se ja nisam sjetio ovog štosa.
S kazetofona je i dalje treštala Crvena Jabuka:
Sjetimo se onda tebe
U toplim noćima
Kada stari svirač
Onu tvoju zasvira
I pjeva….
