Vrijeme je kolinja…
Bio sam jučer kod našeg omiljenog Telekom provajdera s gej brend bojom koju ja odmilja zovem Njemačka čizma imperijalizma. Telekom, ne boju. Boja se stručno zove “magenta”.
Ponukala me reklama kada ona baba sprema kovertu u škrinju, a sin dođe s drugom kovertom pa reče: “Spremi i naše!”, a sutra dan ćaća sav sretan ga zove jerbo je vinograd rodio ko blesav.
Ove godine ko nije kupio dionice, jebo je, da prostite, ježa u leđa, jer vinogradi su slabo rodili svima onima koji su propustili šansu.
I uglavnom ulazim tako danas u shop omiljenog nam Telecom provajdera koji mi naravno nije digao brzinu ADSL-a (kao što su obećali) i koji mi naravno nije podigao bandwith (kao što nikad neće ni obećati). Daklem ulazim ponosno, dignute glave i čim sam ušao osljepilo me ono šarenilo da mi je trebalo određeno vrijeme da mi se povrati vid. U to vrijeme saletilo me šest prodavača, asistenata, tehničara, inžinjera, doktora znanosti i ko zna koga sve već ne da mi otmu zadnju kunu iz novčanika.
Kratka digresija. Dan prije smo Striziuba i ja hodali od šopa do šopa u potrazi za Seriksonom K750i. Njemačka čizma imperijalizma i njihov glavni konkurent Austrijska čizma imperijalizma imaju napucane šopove, čiste, sa nekakvim detaljčićima, svjetlima, staklenim pultovima, laptopima i svašta nešta.
Kasnije smo otišli kod alternative koju ja odmilja zovem Švedska čizma socijalizma… i baš se vidi da su alternativa. Nema stakla, shiny efekata… maltene da nemaju police od špreploče sa ružnim bravama unutra. Al zato su valjda i alternativa. Soc-realistička.
Daklem da nastavim s pričom.
Uzmem ja broj, isprinta mi se broj kad kaže meni djevojka koja radi tamo bil ja pogledao demonstraciju super-turbo novog Seriksonovog telefona kojeg daju na akciji. Nisam, reko, zainteresiran, imam svoj trubo Serikson i to kod Austrijske čizme na ugovoru. Ali onda si nešto mislim, pa hajd reko kad sam već došao da vidim šta imaju, a i iz Zagreba su poslali neku ljepoticu da radi promociju. Ili možda nije iz Zagreba samo je pokupila malo purgerskog izričaja od studija. Nije ni bitno na kraju krajeva.
Pokazuje ona meni mobitel, stvarno je super telefon, samo što su ti telefoni svi isti, imaju iste menije, iste opcije samo što ih prave ljepše i ljepše i stavljaju bolje kamerice na njih.
E samo caka kod ove ponude koja je bila preskupa na turbo-skupoj tarifi je ta što se uz ovaj telefon dijelio i turbo-mali printerčić. A printerčić je, što jes jes, presladak! Mali, ima nekakav BT dongle što blinka s plavom ledicom. Volim tehniku kad je mala i shiny.
I kaže ona bil ja kao da ona mene uslika pa da mi isprintaju sliku da ja vidim kako je to naprosto fenomentastično.
Ma ne bi ovo, ono, al hajd nagovori ona mene kad je okicama zatreptala, nije joj baš dugo trebalo.
Aparat ima 3.2 MP kameru, što je stvarno solidno, moj pretposljednji digitalac, HP, je također imao 3.2 MP i slike su bile stvarno odlične. Za moje potrebe.
I onda si kontam nešto, pa mora i ovo imat turbo-slike, tim više što je to još kao i Sony.
I uslika ona mene, pokaže mi sliku na onom minijaturnom zaslončiću veličine kutije šibica:
– “Jel, da je dobra slika, a, a, a?!”
– “Fenomentastična.”
Slika ko slika.
– “Da mi sad to isprintamo!”
I ode ona tamo na printer, ja utekoh na šalter da se raspitam u vezi onog zbog čega sam zapravo došao, naravno po starom dobrom običaju nisu mi mogli pomoći. A ta djevojka i neki momak su se patili malo da isprintaju sliku, čime sam se uvjerio odmah iz prve ruke da baš nije to super jednostavno.
Dok su oni tamo se patili oko ispisa, ja šmugnuh van iz šopa. Taman u to vrijeme mi i mobitel zasvira, pa se javih, a kako je kiša padala, sklonih se pod krov kuće u kojoj je šop stacioniran da mi nebi moj turbo-serikson pokiso.
Telefoniram ja, raspričao se sve u šesnaest, i kad sam završio razgovor, taman krenuh dalje kad izleti onaj momak iz šopa:
– “Gospodine, gospodine, vaša slika!” – i tutne mi fotografiju u ruku.
– “E, fala, živijo” – pozdravim se s njim.
Kad ono…
Ako zanemarimo i činjenicu da sam na fotografiji ispao kao da sam ispao iz “Vesele sveske”, nasmješeni debil, fotografija je katastrofična. Crvena nekakva, kontasti užasni, blijeda, ne foksuriana…
A još ni printer nisu natjerali da radi od početka.
Naravučenje: Nemojte demonstrirati proizvod ako ga već mislite prodat. Pokažite najbolje karakteristike, ostalo samo nahvalite.
Pažnja je važna.
Cheers!
