Nisam odlučio u Hrvatskoj

Bekrija se izvalio kao da ga baš briga što je krucijalni trenutak izbora turbo-najnovije vlasti u RH.
Mejtaš, Sarajevo – danas 24. studenog godine Gospodnje 2007.

Ja sam Jimbo Jonez i studiram u Sarajevu.
Nije lako, al mi nije žao što studiram tu jer silno volim ćevape.
I baš zato sam izašao na izbore.

Bio sam na izborima, da se odmah pohvalim. Da, da… dan prije nego vi koji odlučujete u Hrvatskoj.
Dijasporska privilegija.
Ovo je treći put da sam izašao na izbore, a mogao sam jedno sigurno pe-šest puta…
Mada danas nije najbolji dan da se laprda po izborima jerbo je to predizborno mućanje. Al mene boli briga ja ionako nisam sad u Hrvatskoj, nego sjedim u svom grbavičkom stanu i mogu svašta laprdat.
Elem… kad su bili predsjednički izbori zadnji, to je bila moja prva godina studiranja u Sarajevu, ondak nisam glasovao jerbo se nisam naknadno registrirao za glasovanje u inozemstvu tako da nisam eto glasovao.
I bilo mi je jako krivo pošto su svi ovi tu dijasporci gasali al ja nisam.
Ove godine sam mislio maksuz put Slavonije, odma nako iz autobusa iskočiti u zgradu suda (to je moje izborno mjesto) i zaokružiti favorita na listiću.
Međutim silom prilika nisam jerbo sam zbog akademskih obveza trebao ostati u Sarajevu.
I sjetim se ja tako dan prije isteka roka za tzv. “privremenu registraciju” da bih ja mogao to obavit.
A mrsko mi bilo pošto sam ja ovako jedna, što bi se reklo, ljenguza.
Pošto te raznorazne registracije zahtjevaju jedno sto tisuća raznih obrazaca, obilaženja ureda. Trebaš predati domovnicu, rodni list, krsni list, preporuku župnika, CV, kopiju svih mogućih dokumenata sa slikom uključujući i ovjerenu presliku članske iskaznice videoteke… ma to je strahota jedna kako se to rješava.
Međutim, ne bilo meni mrsko pa odem ja na stranicu GONGa u koji sam se htio čak i učlaniti i nadgledati izbore negdje u Hercegovini.
Recimo u Ljubuškom.
Na groblju.
Daklem… odem ja tako jel na stranicu građana koji organizirano nadgledaju glasovanje kad vidim ja tamo da ima nekakav obrazac koji fino ispuniš, isprintaš i ondak mejlaš ili faksiraš u konzularno predstavništvo gdje bi želio glasati…
Samo to.
I hajd reko, da probamo i tu varijantu. Ispunio ja obrazac, faksirao konzularnom odjelu RH u Sarajevu.
Sad ja kao čekam da meni dođe nekakvo pismo, pošto sam ostavio svoju sarajevsku adresu.
Recimo da piše:

Poštovani Jimbo Jonez!
Turbo nam je drago što se odlučili izaći na izbore, javite se na dan izbora 25. studenog direktno kod veleposlanika dr. Josipa Vrbošića da popijete jednu rakiju pa da usput i glasujete.

Vaša turbo domovina

Šipak!
Prolaze dani, a u kasliću (hr. = sandučić, za pisma jel) nema pisma iz veleposlanstva.
Došao novi broj BiHAMKovog časopisa, račun za internet, plin i jedno 28 reklama za Mercator, VF i Interex.
Mislim da je i dimnjačar ubacio svoju reklamu.
I nebilo meni mrsko, odem ja na stranicu MVP-a, tražit maksuz broj od Kolinde da ja nju nazovem i upitam đe je zapelo.
Međutim nađem u moru vanjskoposlovnih podataka mejl adresu konzularnog odjela veleposlanstva RH u Sarajevu.
I pošljem ja njima mejl:

Đe je moj poziv na rakiju i glasovanje?!

Mislite da su mi odgovorili?
Jesu, al šipak.

Dolazi meni na vrata moj jaran jedan koji je, o zamislite, predsjednik komisije koja tamo radi na izborima u jednom pitoresknom bosanskom gradiću!
– “Jarane pomaži, treba mi konak, imam navečer sastanak s veleposlanikom tvoje zemlje u vezi izbora.”
Joooj, a meni sve nešt drago.
Ne zato što sam primjetio da u ruci ima vrećicu u kojoj je bila Cola Light i Duyvis kikiriki (očiti rekviziti da me potkupi) nego zato što sad imam svojevrsnog insightera u svijetu intrige glasovanja u dijaspori.
– “Ulaz!” – rekoh mu čvrsto i odlučno, pa nastavih:
– “Slušaj vako. Ti sad kad uđeš tamo, odma s vrata nemoj mu ni merhaba, ni pomoz Bog, ni faljen Isus, nego odma da si ga s vrata pito đe glasa Jimbo Jonez!”
– “Ama, jarane, pa kako ću ga to pitat?”
– “Fino ti njega pitaj ovako kako sam ti ja reko.”
– “Pa jel znaš ti koliki su spiskovi birača sad da tebe tražimo?”
– “Mene ne zanima! Nema sigurno deset tisuća ljudi koji glasuju u Sarajevu za V. izbornu jedinicu. Nije puno Sarajevo Slavonaca!”
– “Ajd pitat ću.” 

Vratio se on sa sastanka, izmoren sav, pojma nemam šta su mu radili tamo.
– “Šta kaže Jozo?” – odmah ga ja na vratima zaskočim
– “Kaže veleposlanik da su dobili informaciju da će ove godine bit puno promatrača…” – reče on nekako konspirativno, vjerujem da je takav bio i veleposlanik kad im je dao tu informaciju…
– “Daklem pazite s tim grobljima ove godine. Nego, deder ti meni reci šta je s mojim izborima?”
– “E da, pito sam! Dali mi neku web adresu.”
Odmah sam se za glavu uhvatio. Ajme, dali su mu neku web adresu. Šta oni misle da sam ja? Bookmarks folder?
– “Ajde kucaj… ve-ve-ve točka uprava točka haer.” – reče on meni, i ja učini tako.
Kad eno tamo negdje se smjestio link.
Popisi birača
Kliknuh tamo, u nadi da ću naći podatke.
Ukucam JMBG koji je eto kao broj koji je zakonom ukinut a ja ga još imam samo u svojoj turbo memoriji i na vozačkoj dozvoli.
Ukucam prezime.
Kad tamo:Zgrada općinskog suda na Trgu Pobjede je inače moje, takoreć, standardno glasačko mjesto.
Al mi nije bilo jasno šta je ovo PR.
Na što mi jaran reče da PR znači “privremena registracija”.
It works, it works!!
Sistem nije zakazao!

Međutim gdje sad u Sarajevu glasovati?
Nekako sam preko googleta iskopao popis biračkih mjesta u inozemstvu.
Bosna i Hercegovina
Sarajevo.
KŠC.
Košarkaški športski centar?
Kulturni šumadijski centar?
Ne, ne, ne… KŠC je skraćenica za Katolički školski centar, koji je sigurno jedan od najboljih obrazovnih ustanova u Sarajevu.
Valjda, ja nisam išao u KŠC.
Ja sam išao u KGB.
Klasična gimnazija Brod.
I tako daklem… KŠC. Mrak mi pao na oči. KŠC je, naime, na Mejtašu. Krenete Titovom pa skrenete lijevo pored Centralne banke Bosne i Hercegovine. Ili desno ako ste došli iz smjera Ferhadije. E i ondak imate onako jednu turbo dugačku ulicu koja se samo penje li ga penje.
A opće poznato je da nama Slavoncima svaki nagib preko 4% predstavlja teškoću u savladavanju.
Al štaš, glasovanje je dužnost i pravo.
I krenuh ja u savladavanje uzbrdice sa svojim vjernim šerpom Karajlićem.
On nije glaso, nema državljanstvo.
I popeo se nekako jedva na vrh brda onog. Umalo da nisam preminuo.
Što bi bilo zgodno recimo.
Naslov: Poznati bloger krepucnio na putu do glasačkog mjesta
Odmah bi ponovili izbore.

Ušetao ja u KŠC, još zadihan kad pogledam tri učionice, jedna čini mi se na kojoj je pisao A-I, na drugoj J-O i na trećoj P-Ž.
Dođem do ove J-O, logično, Jonez jel, kad tamo nešto na vratima piše: CENTAR-SARAJEVO, ILIDŽA, NOVI GRAD, NOVO SARAJEVO, STARI GRAD…
Uglavnom ispisane neke sarajevske općine.
Skontam da ja tu ne pripadam pa počeh tražiti neku prostoriju da glasujem, pošto ja pripadam u tzv. grupu “birači koji imaju prebivalište u Republici Hrvatskoj, a trajnije borave u Bosni i Hercegovini”
I kako ja to naravno nisam našao uletim u prvu učionicu (koja je bila A-I, doi!) i izvadim osobnu:
– “Dobar dan! Ja sam Slavonac, PR Sarajevo, oću glasovat!”
Bacim onu osobnu ko zadnji neotesanac, a ona jadna drugarica me gleda li gleda.
I onda pogleda osobnu, vidi prezime pa me pošalje u J-O.
I šta ću ja, odem u J-O:
– “Dobar dan! Ja sam Slavonac, PR Sarajevo, oću glasovat!”
Lista tamo drugarica po onim spiskovima pa me upita:
– “Imate prebivalište u Hrvatskoj?”
Imam li prebivalište u Hrvatskoj. Pa odakle mi osobna, doi?!
– “Rođen sam i živim u Hrvatskoj gdje i uredno plaćam porez. Nije lako, ali ne žalim što živim tu jer silno volim ovu zemlju.” – rekoh drugarici a ona me pronađe na nekoj listi.
V. izborna jedinica, četvero birača (brojkom: 4) na spisku.
Kad tamo neki čiko s kraja stola:
– “Gospodine, vi ste iz I. izborne jedinice?”
– “A?” – nisam skonto šta je reko
– “Vi ste, gospodine, iz Zagreba?”
Ajmeeeee. Popizdija sam načisto.
Kao prvo nisam ja gospodin. Kao drugo zar ja izgledam kao da sam iz Zagreba?
Ne izgledam.
Dal ja kajkam?
Ne kajkam.
Mene čovjek kad vidi odma pomisli: “Ovaj mora da je Šokac!”
I to čak i kad ne obućem jankel i onaj ludi šeširić.
– “Gospodin je iz V. izborne jedinice…” – reče ona drugarica, a ja ponosno na to:
– “Slavonija!!” – i kako sam ja to rekao, u tom trenutku se pojave tamburaši u učionici i ono forte fortissimo mi zapjevamo: “INATI SE SLAVONIJO, LJEPOTA NEK TVOJA BOLI, NEMA ONOG KO TE NE ZNA, KO TE NE ZNA, A NE VOLI!!!!!!!!”
Šta nama ima Milanović govorit da se mi ne inatimo više.
Dok je Šokadije, bit će i inata.
Jedino mi je žao što je Glavaš ukrao taj slogan.
Da ja nastavim… uglavnom sad neki drugi čiko je tamo zapisivao na nekakav list papira podatke, ja usnimim svojim okom sokolovim kako je iz V. izborne jedinice glasovao neko prije mene. I to djevojka iz okolice Županje, malo starija od mene.
Šta ti je oko sokolovo…
– “Nacionalnost?” – reče čiko, a ja ko iz topa:
– “Šokac!” – i kako sam ja to rekao, baš u tom trenutku se pojave tamburaši u učionici i ono forte fortissimo mi zapjevamo: “INATI SE SLAVONIJO, LJEPOTA NEK TVOJA BOLI, NEMA ONOG KO TE NE ZNA, KO TE NE ZNA, A NE VOLI!!!!!!!!”
– “Piše ovdje Hrvat.” – reče ona drugarica.
– “Onda Hrvat” – reče čiko i zapisa na list.
I sad treći čiko uhvati neku turbo veliku kovertu na kojoj je pisalo:
V. izborna jedinica.
Dade mi list u ruke.
Četvrti čiko sad se uplete u priču: “Zaokružite jedan broj.”
I ja šta ću.
Dadoh svoj glas stranci koja po svim istraživanjima neće u Sabor.
Al eto.
Jedini koji se meni koliko-toliko sviđaju.
Neću vam reć ko je, izborna je šutnja.
I dođoh ja do tri kutije koje su bile na jednom stolu, kad kaže meni onaj četvrti čiko:
– “Vi ubacujete u ovu kutiju…”
Kolko sam važan kad imam svoju kutiju.
I ja presavio list, tutnio ga u onu rupu i sad se okrećem da me slikaju.
Taj sam fazon vidijo na teveju da rade političari kad glasaju.
Kad ono ništa.
Ja se okrenio…
Anybody?
Ma jok…

I tako ja obavih svoju građansku dužnost.
Biralište u KŠCu je bilo, može se reći, poprilično puno.
Izašli Sarajlije s hrvatskom putovnicom na izbore. Al zanimljivi su pravo bili, vidi se da je ovdje ostao onaj običaj iz komunizma.
Svi sređeni, odijela, kravate… to je, tako mi kažu, bilo u socijalizmu.
Svi se doteraju kao da idu na bal, a ne birat neke tamo zastupnike.
Koji dolaze iz jedne partije.
Doduše, u Bosni je otprilike tako nekako…

Cheers!