Zanimljivo je da je ovaj snješko prije naše intoksinacije alkoholom imao i lice i nos. Srećom da su svima, prije ili kasnije, eksplodirale po barem dvije petarde u rukama, inače tko zna kada bi stala destrukcija snješka.
Jutros kad sam se probudio (jutros, ha! u pola 14…) i pogledao kroz prozor Nidjinog stana u Središću na skoro-pa-izgrađeni kompleks amabsade Ruske Federacije u RH (kojoj nije bilo ni traga kada sam bio zadnji put tu, nekad krajem kolovoza) vidio sam turbo-obečavajući prizor. Prekrasan je bio dan, sunce je u svojoj potpunoj raskoši okupalo Novi Zagreb. Glava me nije boljela, a u ustima nisam imao osjećaj kao da sam pojeo paket Vartinih baterija noć prije (standarni osjećaj za prvi januar iliti siječanj…).
Kažu da se po jutru stan poznaje, a ne sjećam se kada je prvi siječanj ulijevao ovoliko optimizma u mene, ničim izazvan, čini se. Čak sam i slavodobitno konstatirao:– “Ovo će biti dobra godina!”
Samo se iskreno nadam da te riječi neće imati težinu kao kad ih kaže Dellboy Trotter.
Ali, i on je na kraju doživio taj svoj milijun.
Blogam po prvi put u ove skoro četiri godine bloganja iz Zagreba, točnije – iz Utrina (hvala nedorečenom na ustupljenom konaku i pristupu Infranetu preko njegovg server/klijent/router/ostale-ferovske-fraze konfjuterala). Čudno je to zapravo, ako se uzme zapravo u obzir da glavnina mojih čitatelja dolazi upravo iz lijepog nam Zabrega. Došao sam sad međ vas!
Pa mnogo vam je lijepo ovdje u metropoli, Što jes jes. Malo ste poskupi jednino to se mora zamjerit.
Čak sam i ispunio svoju davnu želju da zapjevam iz svog glasa “Inati se, Slavonijo” na zagrebačkim ulicama (kasnije slavonski repertoar završio s antologijskom “Peče čiča rakiju”). Samo je velika šteta što je to bilo nekad u tri izjutra na potezu Središće – Sloboština, kad je na ulici bilo ravno tri čovjeka koja su jedva kuckali nešto po mobitelu (zanimljivo je da su svi kuckali nešto po telefonu) i koji su na “Sretna nova godina!!” odgovarali sa: “I…. i vmama deeeeečkquuuui…”
Al da sam kvalitetno pjevo – jesam! Čak me i boli ošit sad od pjevanja.
Barem se nadam da je od pjevanja.
I eto toliko od mene zasad.
Nova godina nam je počela, prijestupna je, imamo dan više… pa neka nam je svima sa srećom!
Cheers!!