Nova godina, nova nafaka, nova runda!

Zanimljivo je da je ovaj snješko prije naše intoksinacije alkoholom imao i lice i nos. Srećom da su svima, prije ili kasnije, eksplodirale po barem dvije petarde u rukama, inače tko zna kada bi stala destrukcija snješka.

Jutros kad sam se probudio (jutros, ha! u pola 14…) i pogledao kroz prozor Nidjinog stana u Središću na skoro-pa-izgrađeni kompleks amabsade Ruske Federacije u RH (kojoj nije bilo ni traga kada sam bio zadnji put tu, nekad krajem kolovoza) vidio sam turbo-obečavajući prizor. Prekrasan je bio dan, sunce je u svojoj potpunoj raskoši okupalo Novi Zagreb. Glava me nije boljela, a u ustima nisam imao osjećaj kao da sam pojeo paket Vartinih baterija noć prije (standarni osjećaj za prvi januar iliti siječanj…).
Kažu da se po jutru stan poznaje, a ne sjećam se kada je prvi siječanj ulijevao ovoliko optimizma u mene, ničim izazvan, čini se. Čak sam i slavodobitno konstatirao:– “Ovo će biti dobra godina!”
Samo se iskreno nadam da te riječi neće imati težinu kao kad ih kaže Dellboy Trotter.
Ali, i on je na kraju doživio taj svoj milijun.

Blogam po prvi put u ove skoro četiri godine bloganja iz Zagreba, točnije – iz Utrina (hvala nedorečenom na ustupljenom konaku i pristupu Infranetu preko njegovg server/klijent/router/ostale-ferovske-fraze konfjuterala). Čudno je to zapravo, ako se uzme zapravo u obzir da glavnina mojih čitatelja dolazi upravo iz lijepog nam Zabrega. Došao sam sad međ vas!
Pa mnogo vam je lijepo ovdje u metropoli, Što jes jes. Malo ste poskupi jednino to se mora zamjerit.
Čak sam i ispunio svoju davnu želju da zapjevam iz svog glasa “Inati se, Slavonijo” na zagrebačkim ulicama (kasnije slavonski repertoar završio s antologijskom “Peče čiča rakiju”). Samo je velika šteta što je to bilo nekad u tri izjutra na potezu Središće – Sloboština, kad je na ulici bilo ravno tri čovjeka koja su jedva kuckali nešto po mobitelu (zanimljivo je da su svi kuckali nešto po telefonu) i koji su na “Sretna nova godina!!” odgovarali sa: “I…. i vmama deeeeečkquuuui…”
Al da sam kvalitetno pjevo – jesam! Čak me i boli ošit sad od pjevanja.
Barem se nadam da je od pjevanja.

I eto toliko od mene zasad.
Nova godina nam je počela, prijestupna je, imamo dan više… pa neka nam je svima sa srećom!

Cheers!!

Published by

Jimbo

Trakorist, kauboj, gurman, strup za punce i uglavnom jako cool lik.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *