Ide merđo preko Trebevića
I on vozi Rašu Karadžića
Onomad kad je Richard Gere, kojeg ja ne mogu smislit još od onog filma kad se on zaljubi u onu kurvu, došao u Sarajevo, pa nešto kasnije u Zagreb dogodilo se nešto kao da se mesija ukazao na Balkanu. Upališ dnevnik, a ono Richard Gere trčkara oko Holiday Inna. Naslovnica “Oslobođenja” – uslikali Gerea na Alifakovcu. Na Hayatu tamo neka ženska priča kako se Richard Gere ljubi.
Mislim da se kulminacija cijelog tog apsurnog uzbuđenja oko dolaska Richarda Gerea dogodila onog trenutka kada je gradonačelnica Sarajeva poslala Richardu Gereu svoju fotografiju s njim kada ih je nekad uslikalo negdje.
Mislim da je gospon Gere kad je dobio uokvirenu sliku na kojoj je on s gospođom Borovac, sav pišnuo u gaće od radosti i veselja i da je tu fotku objesio odmah iznad kipa Budde.
Sjećam se jednom, bilo je to u to euforično vrijeme “Richard Gere na Balkanu snima novi film, kažu bit će dobar”, a k tome je baš i bila nedjelja, pamtim po tome što je cimer došao od kuće nazad u Sarajevo, i uglavnom upada on u stan s mojom torbom na ramenu koju je prisvojio prije par godina, no nije bitno, hajd, i uglavnom… dakle on upada u stan, baca tu moju bivšu torbu na pod i onako sav u euforičan kaže: – “Pokvarijo nam se autobus u Ostrožcu!”
Bit će da sam ja, baš kao i u ovom sad trenutku, sjedio za notebookom i samo sam okrenio glavu prema vratima i pogledao ga u čudu jer mi nije jasno čime je ta vijest zaslužila toliko energije i euforije. Tim više ako uzmemo u obzir da se autobus kojim on dolazi kvari u prosjeku svaki drugi put. Čak sam i ja to doživio kad sam išao u njegove krajeve busom. A busom sam išao samo dva puta. Daklem statistički nepogrješivo.
Kad nastavlja on: – “Krepo nam autobus u Ostrožcu (jedno živopisno mjesto na potezu Sarajevo – Jablanica, opće poznato po jednoj pekari gdje se prodaju odlične pogače s kajmakom. Obavezno stat i probat kad idete na more, op. a.) i morali smo čekat da donesu nekakvu cijev dva sata. I tako čekamo mi na cesti, ja stojim kraj autobusa kad odjednom prođe jedno tri mercedesova džipa kraj mene, i to baš blizu mene i u zadnjem džipu sjedi Richard Gere! Bio sam udaljen od njega, eto toliko ko sad ti od mene (cca. 3 m, op.a.)”
– “Richard Gere, onaj lepi i zgodni kao Jozo Radoš? Pa kako izgleda Richard Gere uživo?”
– “Ma džuturum, brate!”
*džuturum = starac, čangrizavi stari čovjek, metuzalem… još jedna u nizu onih teško prevodivih bosanskih riječi.
Ipak najbolji susret s Richardom Gereom je imao moj ex-cimer, dr. Gadura, u periodu kad je bio još samo student, soon-to-be-doctor, Gadura. I sad ide Gadura negdje tramvajem, pretpostavljam na fakultet ili tako nešto i taman nakon što je sjeo u tramvaj na putu do daleke veterine, tramvaj stane gore na čaršiji, odnosno poviš Sebilja (slika gore). I stoji. Pogleda Gadura kroz prozor, a na Sebilju jedno četrdeset i sedam tisuća stolica, afrička zastava Bosne i Hercegovine (točno tim riječima je Gadura opisao zastavu), zastava UN-a, i još svašta nešto, uključujući filmsku ekipu i svu filmsku opremu.
A tramvaj je i dalje stajao na stanici Sebilj iz kojeg su svi hipnotizirani gledali što se događa na Sebilju.
Međutim naš junak Gadura, koji je već kasnio na seciranje vepra nađenog negdje na Romaniji, ili na praktičnu nastavu iz oplođivanja krave, otvorio je prozor starog češkog tramvaja, izbacio glavu kroz isti i izderao se prema filmskoj ekipi: – “JEBEM RIČARDU GIRU MATER!!!”
Mislim da nije zgoreg spomenuti da su svi, filmska ekipa, slučajni prolaznici, putnici u tramvaju, Richard Gere i majka Richarda Gerea bili neprijateljski nastrojeni prema Gaduri.
A tramvaj je nedugo zatim i krenio prema Ilidži.
Gledao sam Hunting party, odnosno Lov u Bosni, odnosno Spring brake in Bosnia ili kako se već zove ni sam nisam siguran. Kako ne volim Richarda Gerea a i uz to kakve sam recenzije pročitao o ovome filmu, koliko kritika, koliko postova baš na ovom našem nam dragom blog.hr servisu, nabrijo sam se kako ću fino moći uživati u ovom katastofalnom uratku u kojem glumi Richard Gere.
Međutim u svom naletu mržnje zaboravio sam nekoliko stvari.
Prva stvar je da se kritici i kritičarima ne može vjerovati (pa tako ni meni jerbo je kao ovo nekakva kritika).
Drugo – bez obzira na to što ja ne volim Richarda Gerea, moram priznati da je on jako dobar glumac.
Treća stvar – redatelj i scenarist “Lova u Bosni” je Richard Shepard, zapravo i relativno nepoznati filmaš, međutim on je 2005. izbacio film “Matador” s Piercom Bronsnanom, kojeg baš ne prefiram, kao ni mr. Gerea, ali taj film me je oduševio kao i uloga James Bonda. Baš jedan film koji je isplivao u moru današnjih dosadnjikavih filmova.
Pa meni se Hunting Party, odnosno Lov u Bosni jako svidio. Eto.
Hollywoodskim filmovima koji se bave tematikom ovih naših balkanskih začkoljica uvijek se zamjera kako su nevjerodostojni, kako su bezveze, da su profulani detalji, kako to nema veze s pameti… S čim se ja zapravo moram složiti.
Međutim u bosankom lovu, odnosno ovom filmu, moram pohvaliti kako je sve, što se barem tiče ove strane odrađeno odlično.
Nego… čitao sam zamjerke kako je bezveze da se Richard Gere vozika u žutom ciganskom Mercedesu kao po Romaniji a iz aviona se vidi da je to Žumberak. Ma kao da je bitno. Meni je to odlično odrađeno.
Možda eto da kažem jedino da je Republika Srpska u filmu prikazana možda malo isuviše mračna, kao nekakva epska crna fantasy zemlja koljača. Recimo scena u tunelu u Višegradu (detalj koji mora da je redatelj pokupio iz “Lepa sela lepo gore”) je baš malo pretjerana.
Iako neke scene su tako odlično pogođene, da sam se sam vidio u njima. Recimo kad ulaze u birtiju u Ćelebićima mene je podsjetilo na jednu scenu kad sam ja upao u jedan “dućan” u nekoj vukojebini republičko-srpskoj, čini mi se kraj Rogatice.
Unutra jedan stol, komad papira, olovka, digitron (to je bilo osim žarulje na stropu jedini pokazatelj civilizacije). Na podu kašeta s kruhom, kašeta s mlijekom. Chipsy chips i eurokrem blok.
I naravno, dva kartona Coca-cole. Coca-cola se može kupiti u apsolutno svakoj trgovini na kugli zemaljskoj (u što sam se uvjerio i na blogu svog druga Švabe, pogledajte samo zadnju fotku na postu iz Pakistana).
Dakle… ulazim ja u taj dućan i onako zbunjen pozdravljam: – “Pomoz Bog!” (kad si u Rimu…)
kadli odgovara trgovkinja: – “Bog ti pomogo!”
– “E ‘vako… dajte mi kutiju plavog Waltera…”
– “Nema!”
– “Err…. onda kutiju bijelog Waltera….”
– “Nema!”
– “Hm…. onda može kutiju Marlbora?”
– “NEMA!”
– “Pa šta ima?”
– “Ima Drina i Morava”
– “I…?”
– “Drina i Morava.”
– “Drinu i Euroblok ondak” ….
Volim ja takve živopisne objekta. Ko kad uđeš u birtiju, a rukom napisano na cjeniku: PIVO i RAKIJA.
No daklem film jel…
Radnja filma je kako trojica novinara idu i love traženog ratnog zločina Dr. Boghdanovića (kojeg je odlično odglumio naš Ferdo, Ljubomir Kerekeš kojem odlično stoje uloge srpskih lunatica, bilo da se radi o pomahnitalom ratnom zločincu ili majoru JNA Aleksi Paštašuti… a da ne spominjem kako neodoljivo podsjeća na Rašu Karadžiča) i shvaćaju da to i nije toliko nemoguća misija koliko se stvari valja ispod brda.
Široka lepeza likova u filmova, poput izgubljenog indijskog zapovjednika policijske misije u Foči, ili Borisa, nabrijanog ukrajinskog zapovjednika pri UN-u daju jedan poseban štih filmu, a i tako vjerno ocrtavaju situaciju u BiH po pitanju Međunarodne Zajednice.
Richard Shepard je ideju za film dobio iz jednog novinskog članka kada je skupina američkih novinara, nošena valovima šljivovice, odlučila da se baci u potragu za Rašom Karadžićem.
Mene je to podsjetilo opet na jednu moj životnu epizodu, i to kad sam prvi put došao u Sarajevo, zapio sam se s jednom šarolikom ekipom backpackera, najviše Amera, nešto Kanađana, Australka i jedan Šved.
Pa su oni mene ispitivali nešto o zločincima u bijegu, a ja im pokazah prstom na Trebević:
– “Tamo se gore skrivaju. Noću dolaze i piju krv nevinih zapadnjaka.”
Ne znam zašto ali svi su se otrjeznili ubrzo i nitko se nije smijao mojoj smješnoj dosjetki.
Well, valjda nije bila smješna.
Nagrada za frčkavog Rašu Karadžića i psihopata Raleta Mladića je i dalje po 5 milijuna dolara. Američkih. Za svakog.
Pa ja nešto razmišljam, pa ako se netko želi pridružiti…
