Oduvijek sam imao želju da si kupim fes. I nađoh na Baščaršiji fes, međutim cijena od 50 maraka konvertibilnih potisnula je tu želju na kraj spiska sa željama.
I danas tako pričam s kolegom, više se ni sjećam o čemu smo pričali, vrlo vjerovatno ničem bitnom po starom dobrom običaju kada on meni kaže kako je njegov brat u Visokom, faraonskoj prijestolnici B&H kupio fes za nešto ništa novaca.
Srećom da je još bilo relativno jutro, pa ja dadnoh još genijalni prijedlog da odemo u Visoko kupit fes.
Stara bosanska poslovica kaže: “Ne pjevaj u Sarajevu, ne pametuj u Travniku i ne trguj u Visokom.”
Nikad mi nije bilo jasno zašto ne bi trebalo pjevati u Sarajevo, jasno mi je pak zašto ne treba pametovati u Travniku, a u Visokom nisam nikad imao namjeru trgovati.
Visoko je grad koji se nalazi nešto sjevernije od Sarajeva, a poznat je u novije vrijeme po poznatim visočkim piramidama.
Naime, ne kaže se džaba da se ne trguje u Visokom. Kako je to sjecište bitnih puteva, a uz to i grad s dugom kožarskom tradicijom, Visoko je oduvijek bilo mjesto trgovine. Međutim zadnjim ovim zbivanjima na Balkanu, ratovima i tako to jel, Visoko je izgubilo svoju ulogu koju su sad preuzeli neki drugi gradovi (Vitez, Arizona-Brčko…).
I sad kako je Visoko postalo ništa na karti Bosne, javila se naravno potreba da se Visoko vrati na kartu Bosne pošto-poto. I onda se pojavio nekakav bosanski dijasporac s puno love koji se oblači kao Indiana Jonesa i koji je servirao vrlo blesavu priču o postojanju piramida u Visokom.
Samo proglašeni znanstvenik Semir Osmanagić je proglasio brdo pokraj Visokog – piramidom!
Nažalost nisam danas uslikao tu “piramidu” pošto je već bio mrak i ne bi se ništa vidjelo, ali koga zanima neka slobodno prosurfa po strancima piramide sunca.
Ruku na srce to brdo, koje fakat ima piramidalni oblik, ne razlikuje se od stotina takvih brda kojih ima… pa ne mogu reći u Slavoniji, jerbo kod nas u Slavoniji ima malo brda, ali eto recimo dolje u Dalmaciji, Zagori ili gdje već ima brda…
Međutim da su Visočani uspjeli okreniti tu kvaziznanstvenu pizdariju sebi na ruku tako da možete pojest ćevape kod faraona, popit kavu u “Huaca del Solis” i tako dalje….
Jebeš zemlju koja piramidu nema.
Nego da se ja vratim na svoj fesić crven. Uglavnom podno piramide bosanske, u čaršiji bosanskog Gizeha kupih si fesić za nešto ništa novaca.
Jako sam zadovoljan unatoč činjenici da mi je fesić crven premal, međutim ionako ga nisam mislio nositi. Jedna želja na listi manje.
Fes je inače pokrivalo, kapa takoreć, koja je specifična za Otomansku imperiju a inače je vjerovali ili ne grčkog porijekla. U 19. stoljeću fermanom sultana Mahmuda II fes je uveden kao službeni dio uniforme carskih službenika, bez obzira na njihovu vjersku pripadnost.
Zanimljivo je da je fes kasnije, za vrijeme Ataturka zabranjen u Turskoj, tako da je stanovništvo fesove zamjenilo za europske šešire.
Danas ako biste se prošetali Istanbulom i ako bi ste vidjeli da netko nosi na glavi fes, sa sigurnošću bi ste mogli utvrditi da on nije Turčin, nego stranac jer od vremena Ataturka Turci nikako ne nose fesove.
Fes je u Bosni postao popularan kod stanovništva, bez obzira na nacionalnu/vjersku pripadnost i tako je ušao u narodnu nošnju u nekim krajevima.
