Ferdinande, idemo u Sarajevo

Moj prijatelj Babinho je izjavio da kad ide u Sarajevo (što je svake nedjelje) poželi da je Franz Ferdinand.
Meni je žao što se ja nisam sjetio takve genijalne izjave.
Nije da imam suicidalne porive, a nadam se da nema ni on, nego uvijek kad putujem(o) u Sarajevo znam da na me čekaju obaveze.
Ipak sam ja smislio svoju varijantu, a ide ovako:
Kad idem u Sarajevo, često poželim da sam Džemal Bijedić.
Srećom po mene, još nisu uvelik avionsku liniju Slavonski Brod – Sarajevo.

Jutros sam obukao svoju vijetnamku (toliko spominjanu na ovom blogu) i iako je došla jesen i iako je zahladilo dobro sam se nekako osječao u onoj zelenoj jakni. Nije sad to neka super kewl ugodna jakna. Pamučna je, al ruku na srce to je obična zelena vojna jakna koja nije napravljena za flufy komfor. Dobar je jer je topla i ne propušta kišu

Jašem ko kauboj putem sivim, 05.09.2007

Ovo je uvod iz posta, povratak iz Slavonije u Sarajevo. Prelazak iz ljeta u jesen.
Jutros sam opet obukao svoju zelenu vijetnaku. Odosno, da budem precizniji, obukao sam zelenu vijetnamku bez postave, tj. crnu vijetnamku s postavom sam zamjenio zelenom bez postave.
Nije to zato što bi, ne daj Bože, moglo bit rata pa oblačim ove kamuflažne boje, nego zato što mi je ova zelena boja proljetno/jesenska varijanta. Ne znam ni ja zašto.

Vani sunce, ljudi sjede po terasama, nema one više glupe sarajevske magluštine. La vita e bella što bi Talijani. Valjda, ne znam, nikad mi nije pretjerano išao talijanski. Mislim… skoro sam naručio u Pečuhu štrudl mit crkva, a ne trešnja. Toliko o mojim lingvističkim sposobnostima…
Uglavnom, jel, bio sam igrom slučaja danas i na tržnici. Već ima svakojakih finih stvari za kupit (kad prije?), a vidio sam da su i pupovi počeli izbijati na nekom drveću.
Još malo pa će i jabuka pod mojim prozorom počet cvasti. Naravno, ako ga moja susjeda ispod ne posječe (jer ima tendenciju da ga ‘sikira’ u 4 ujtro u spavačici…)
Najbolje je što je to drvo jabuke na ulici, izloženo svakojakim zagađenjima.
A kako je tu odmah i trolejbuska stanica, dosta ljudi traži hlad po drvom divlje jabuke. I tako jednom prilikom sjedim i gledam TV, uz otvoren prozor kad čujem izvana:
– “Jao, pa to je jabuka! A ja gledam šta to meni miriše…”
Sunce bakino.
Mislim stvarno… u toj jabuci ima više benzina nego u litri INA-ine 95-ice. Što doduše i nije nešto pretjerano teško…

I tako sam danas sjedio malo vani na suncu, uživao u ovom uranjenom toplom proljeću za koje mi nije ni trebala jakna (al nek se nađe, svejedno). Kava je bila tako dobra i ukusna da sam viknuo: – “Garcon! Ŕ boire ou je tue le chien!” što znači da oću još jednu (nisam siguran, nisam baš ni s francuskim pretjerano dobar…).
A onda kad je donio račun, onda sam požalio što sam popio i onu prvu.
Prokleta kvaliteta koju moraš platit.
Doduše najskuplju kavu ikad a ujedno i najgoru sam pio u Szentharomsag utci u prošlom postu.
Ili je najskuplja bila u Veneciji…?
Hm, prokleti period života prije bloga, kad ne mogu provjerit….
Uzgred skupo turbo skupe kave (koja je ipak vrijedila te dvije proklete marke po komadu…) dan je bio predivan.
Toliko da sam nakon ručka, samoincijativno počeo učit.

Neko ona varijanta Franz Ferdinand mi nije bila više na pameti.
A ni Džemal Bijedić…