Uvijek bolje slike uhvatim kad slikam kroz ‘prozorčić’ (oliti optičko tražilo) nego kad slikam s aparatom gledajući kroz LCD ekrančić ko japanski turist. Ovo se dvojica mužja bore (treći se prikrada) za naklonost jedne kuje koja je malo dalje u hladu (a crni pas je upravo bio s njom u snošaju prije par sekundi i malo su se sljepili).
1. travanj 2008., Grbavica, Sarajevo
Danas sam izgubio vozačku po valjda četvrti put u zadnjih mjesec dana.
Ljudi gube na nekakve normalne načine… prođu kroz crveno ili imaju brdo promila u sebi. Pljunu policajca pa im ovaj uzme dozvolu. Ili voze krivom stranom auto-ceste.
A ja… e pa ja odem u trgovinu kupit tariguz pa mi ispadne dozvola i onda trči teta za mnom:
– “Gospodine, gospodine!! Ispalo vam je nešto!” – a ja se refleksno počnem zatvarat zmičak.
– “Ne to, vozačka!”
Prošli put dok sam bio u Brodu dozvola mi je ispala za šankom dok sam plaćao ceh za pivo.
Samosvjesna dozvola. Don’t drink and drive.
A danas na kiosku kupujem bon, platim uzmem bon, spremim kusur u novčanik i krenem prema stanu.
Upalim mp3 player i navrnem na nekih 95% jačine:
Ma boli me za sve te objede
Stobom ću u nove pobjede
Nek i dalje kurcu sviraju
Samo da mi te nediraju
I tako slušam ja Živo Blato i onako ljut i nezainteresirano grabim ka stanu kao ruski vojnik. Ne znam zašto ali na ulici sam uvijek smrknute i ljute face, iako se većinu vremena zapravo jako dobro osjećam. Kao i danas. I već sam prešao dobar dio puta kad me netko uhvati za rame. Prvo sam pomislio da je moj cimer pošto sam bio već u blizini naše zgrade. Ali onda se odmah sjetih da on ne bi mogao mene sustići pošto u zadnje vrijeme hoda sa štakom kao Dr. House. Skinem slušalice i pogledam u lika koji me je zaustavio:
– “Alo bolan, eee! Vičem 100 metara za tebe. Izgubio si dozvolu!” – zamaše on sa mojom ružičastom knjižicom.
– “Fala…”
– “Ae, paz malo ubuduće.”
Tako da sam teška srca odlučio da ću morati promjeniti novčanik. Što je jako šteta jer jako volim svoj novčanik. Novčanik s Lijanović logom. Ali što je tu je. Jer mislim da će ljudima dojaditi trčati zamnom s mojom vozačkom. Iako su to uspješno radili zadnja 4-5 puta.
I još što je zanimljivije nikako da izgubim recimo člansku iz Nacionalne Univerzitetske Biblioteke BiH koja je istekla prije gotovo dvije godine. A vozačka mi ističe 2049.
Možda vozačka želi novog vlasnika. Pošto dok je kod mene, policajci slabo zaviruju u nju.
Sjećate li se posta “Bijo sam na tevelizoru”?
Pa, da se podsjetimo… bio sam kvizu na FTV-u, međutim do emitiranja showa nisam smio zbog klauzule u ugovoru s proucentskom kućom otkrivati detalje do emitiranja kviza pod prijetnjom da će me televizija tužiti sudu, visokom predstavniku, sudu za ljudska prava u Strasbourgu, premijeru Republike Srpske i da će hodža baciti sihre na mene što može rezultirati nekakvom strašnom posljedicom, recimo otpadanjem spolovila.
Ali… da ali… jučer je bilo emitiranje 341 kviza (made by Joško Lokas) na FTV-u.
I sad mogu sve reći!
Nagradni fond je bio 1450KM!
I ja ga naravno nisam osvojio.
Al šta je tu je.
Pa ako želite vidjeti kako vaš omiljeni bloger izgleda na teveju, kliknite na jubito klipić dolje:
httpv://www.youtube.com/watch?v=Nnir31JH44E
Eto to sam ja na tevelizoru.
Jel da me kamera voli?
A Bosancima i Hercegovcima želim samo poručiti slijedeće… kupujte i dalje hrvatske proizvode, naša ekonomija ovisi o tome.
Pozdrav!
