Neki dan me moj drug Darkijani spopao da obavezno pogledam film “Živi i mrtvi”.
Onako samo mi je informativno rekao da je ratni film, rat u Bosni ’43. i ’93.
Nisam inače pobornik filmova te tematike, pošto su ti filmovi puni patetike i onako dosta u onom partizanskom fazonu: “Sve će bit dobro prijatelju dok smo zajedno. – Da, sve će biti kao prije rata. DAGADAGA-ŠTEK-ŠTEK – Jooooj!” Ratkatakatakaktakakajevi stil…
Ali, pošto mi ga je preproučio drug Darkijani, svakako sam uzeo u obzir ideju da pogledam film.
Pa tako, nije mi bilo mrsko da malo prooguglam prvo da vidim što priča internet zajednica o filmu.
Prvo što mi je zaokupiralo pažnju je to, da je film snimljen po istoimenom romanuJosipa Mlakića, književnika čiji mi je opus poznat i vrlo zanimljiv.
Drugo stvar je ta da su gotovo svi recenzenti dali same pohvale za debitantski dugometražni film Kristijana Milića
Sinopsis
Skupina pripadnika HVO-a, njih šestoro, nakon početka bošnjačko-hrvatskih sukoba ostaje odsječena od svojih snaga i prisiljeni su se povlačiti kroz planinska bespuća prema položaju svojih postrojbi, udaljenom 15-20 kilometara. Radnja je promatrana iz perspektive jednog od vojnika, Tome. U drugoj radnji skupina od desetak domobrana, predvođena dvojicom ustaša, kreće se kamionom prema istom planinskom području kako bi uništili skupinu partizana, koji su se tamo povukli nakon jedne bitke. Ovaj tok radnje pratimo iz vizure domobrana Martina (djed Tome iz prvog toka radnje), s kojim su neprestano dvojica njegovih zemljaka, Ferid i Stojan. Ferid, očajan zbog vijesti o smrti cijele obitelji, odlučuje se na bijeg, ali upada u partizansku zasjedu. U pokušaju njegovog spašavanja ginu Ferid, Stojan i još nekoliko domobrana…
zagrebfilmfestival.com
Nisam nikad bio pretjerano vičan receznijama filmova, ipak nisam ja kritičar, a ni nekakav veliki ljubitelj filmova, međutim uvijek mogu preporučiti film.
Živi i mrtvi, možda malo pretenciozno zvuči, ali, eto reći ću, prvi je hrvatski film koji se definitivno treba pogledati.
U filmu nema podjela na good guys i bad guys, a iako je film sam po sebi anti-ratni, nema one standardne patetike koje nalazimo u filmovima takve tematike iz 90-ih.
To je priča o ljudima koji su jednostavno zatekli u vihoru rata s početka 90ih.
Jedna recenzija koju sam našao na netu dobro je rekla da je to domaća inačica filmova Sam Peckinpaha i Walter Hilla, pošto je i meni to palo napamet dok sam gledao film.
Produkcija, efekti i kamera je ono što se ne može viđati u filmovima domaće produkcije i sigurno će zadovoljiti i najzagriženije filmofile.
Stoga ne začuđuje da je ovaj film na svakom festivalu na kojem se pojavio pobrao veliki aplauz i nagrade, pošto predstavlja veliko osvježenje u hrvatskoj kinematografiji. Toplo se nadam da ćemo uskoro gledati mnogo filmova ovakve kvalitete.
Sve u svemu… nije na meni da otkrivam toplu vodu, nego samo da preporučim jedan dobar film koji će, vjerujem, mnoge zadiviti i navesti na razmišljanje.
“Svi mo mi mrtvi,
samo se redom sahranjujemo.”
Ivo Andrić
httpv://www.youtube.com/watch?v=4ZImnQEe_kU
