Ozbiljno vam kažem ljudi, ne kupujte kinesko. Ne, nisam postao socijalno-političko-kulturno i šta ja znam kako još sve ne osjetljiv na događaje u Tibetu pa da bi zbog tog trebali bojkotirati kinesko.
Jer onda bi valjalo bojkotirati Cocktu zbog nerazjašnjene granice sa Slovenijom, Jaffa kekse zato što su nam Srbi spalili ambasadu ili Absoulte Vodku zato što je u Švedskoj stalno hladno.
Kineske proizvode valja izbjegavati zato što su apsolutno smeće.
U pravilu ja izbjegavam proizvode koji su proizvedeni u Kini, iako je to danas gotovo nemoguće jer na svemu piše “Made in China”, još je samo pitanje vremena kada će na Velebitskom mlijeku pisat isto.
No, brandirana roba koja se proizvodi u Kini, a gotovo sva brandirana roba se proizvodi u Kinu, ipak zadovoljava koliko-toliko nekakve norme kvalitete.
No, kineski proizvodi kineskih tvrtki koji iza sebe nemaju nekakvo brand europsko, japansko ili američko ime ne zadovoljavaju minimalne norme ne samo kvalitete, nego i zdravog razuma.
I iako Romi kažu da dobar proizvod može napravit samo Rus ili Kina, ja se s tim nažalost ne mogu složit.
Ne kažu đabe Englezi: “Nisam dovoljno bogat da bih kupovao jeftino.”
Ovo bi trebala biti maksima svakom normalnom konzumentu ovog našeg lijepog kapitalističkog društva.
No, o čemu se zapravo radi?
Pisao sam već kako sam ostao bez svog omiljenog gadgeta – američka tehnologija dizajnirana u Indiji, proizvedena u Maleziji – Creativov mp3 player.
Kako sam već konstatirao smrt, a nisam htio imati uteg za papire od 200 dolara odlučio sam iskoristit barem nešto od dijelova.
Pa sam ga stručno rastavio po naputku nadjenom na Internetu:
I to s preciznim alatom:
Rastaviši utrobu svog nekad dragog mp3 playera, izvukao sam iz njega tvrdi disk kapaciteta 20GB koji još najnormalnije radi od kojeg sam odlučio napraviti mobilni disk kojeg ću moć nositi svuda. Omnia mea mecum porto.
Naravno ovaj disk nije standardni 5.25″ disk kakav se nalazi u stolnim računalima, a nije ni 2.5″ kakav se nalazi u notebook računalima, nego već turbo mali 1.8″ disk.
Naravno takav disk zahtjeva i posebnu vrstu ladice. Stoga sam se bacio u potragu za ladicom za turbo mali disk.
Peripetije oko ladice su bile poprilično komplicirane. Nazvao sam svog prijatelja koji radi u servisu najvećeg distributera informatičke opreme u BiH. Pa mi je onda on dao pristup veleprodajnom cjeniku, pa nakon što sam našao ladicu u cjeniku, on me spojio sa prodajom. Kako oni prodaju samo na veliko, oni su me uputili svome partneru koji ima maloprodaju, pa je taj njihov partner od njih s lagera naručio ladicu koju sam ja na kraju uspješno kupio.
Jer zašto bi bilo jednostavno ako može biti komplicirano.
Cijena od 17 i nešto sitno konvertibilnih marka, kao i nedefinirano ime nisu baš uljevali povjerenje, no rekao sam sebi da ću riskirati.
I ovo sam dobio:
Jeftina aluminijska ladica s “matičnom pločom” u unutrašnjosti, šarafciger realne vrijednosti 2 američka centa, 4 šarafića, USB kabl i “Equsite side-proof leather handbag” u kojoj ja ne bih držao ni kovanice za subotnju kupovinu sira i kajmaka na pijaci.
I naravno…
Kao što je vidljivo sa slike, HDD koji je standarne veličine za 1.8″ diskove viri i nemoguće ga je ubaciti u aluminijsko kućište. Druga stvar je kabl za spajanje HDD-a i matične ploče koji uopće nije došao u paketu. Treća stvar je ta da, u slučaju da sam i dobio kabl, ne bih ga mogao spojiti jer jednostavno nema mjesta za sam disk, a kamoli još i za kabl.
Pitanje koje bi svaki razuman čovjek postavio bilo bi: “Kako je moguće uopće napraviti ladicu za 1.8″ HDD za 17KM?”
I kao što su nam naši prijatelji Kinezi vrlo slikovito pokazali – pa nije moguće!
Baš zato, dragi moji, izbjegavajte kinesko u širokom luku.
Jer, kao što sam već rekao, a nije loše da ponovim:
“Nisam dovoljno bogat da bih kupovao jeftino!”
