Opća Opasnost

Nekad je Opća Opasnost, po meni najbolji hrvatski rock band, redovito svirala na kirvaju u Babinoj Gredi. Zašto u Babinoj Gredi, iskreno rečeno nikad mi nije bilo jasno, mora da je tu neka slavonska veza ako se uzme u obzir da je Opća Opasnost band iz obližnje Županje, hrvatskog grada nogometne lopte (prvi put se u Hrvatskoj nogomet zaigrao baš u Županji, kad su neki engleski industrijalci donijeli kožnu loptu koja se, ako se ne varam, dan-danas čuva u Županji u muzeju).

Kako bilo da bilo, Opća Opasnost nije dugo svirala, pjevač Pero Galić, jedan od defitivno najboljih rock vokala na ovim prostorima, a i šire napustio je band, otišao u Divlje Jagode, snimio s njima album “Od neba do neba” na kojem je bio turbo hit“Marija”.
Nama fanovima Opće Opasnosti se činilo da nikad ona stara postava neće nikad zasvirat, tako da se sa sjetom pjevalo “Treba mi nešto jače od sna”, po gitari prebiralo “Jednom kad noć”, a curice se barilo s fantastičnim “Mjesečarom”.

U zadnje vrijeme sve neke tužne glazbene vijesti s područja ovih naših, eto nedavno legendarni Šaban Bajramović umro… ali ipak vijest koja je oraspoložila mnoge rokere bila je ta da je Pero Galić napustio Divlje Jagode i vratio se u Opću Opasnost. Ovo da je napustio Divlje Jagode baš i nije potreslo mnoge, a ovaj dio da se vratio u Opću je ipak mnoge od nas razveselio.
A mene je pogotovo razveselila vijest da će na ovogodišnjem “Žepačkom ljetu” u sklopu “Međunardnog rock festivala Žepče” nastupili upravo Opća Opasnost i Osmi Putnik te hrpa još nekakvih demo bandova.
Trodnevni festival se sastoji od tri manifestacije, prvi dan su mlade nade… ono… prvi pljesak, mali klinci, drugo večer čupavi metalcovi i rockeri a treći dan izvorna muzika, odnosno u žepačkom kontekstu šargijanje.
Logično je zaključiti tako na kojoj sam manifestaciji ja prisustvovao…

Rič-dvi o Žepču…
Žepče je jedan živopsini gradić u srednoj Bosni, nešto sjevernije od Zenice, a nešto južnije od Doboja, odnosno Maglaja a za mene bitan po toj stvari što je to otprilike pola puta na relaciji Slavonski Brod – Sarajevo. I obrnuto, dakako.
Najpoznatija ličnost iz Žepča koju ja znam je svakako profesor ekonomije dr. Zgemo Adislić s Ekonomskog fakulteta u Žegepčetu koji je bio jedno vrijeme redoviti gost komentator u vijestima Top Liste Nadrealista.

Festival nažalost nije imao sreće s vremenskim prilikama, kiša je smočila školski poligon nešto prije početka, a vrijeme je bilo neuobičajeno hladno za sredinu lipnja. Ipak najokorjelije rockere, metalcove i ostale iz Žepča, pa i šire – Maglaja, Zavidovića, Teslića, Doboja, Tešnja i Zenice ne može spriječiti ni kiša ni grom.

Koncert su otvorili domaći demo bandovi, mlade nade BiH rock scene u budućnosti, a među njima je svako dominirao Perishment, trash metal band iz Doboja.
Ne mogu reći da sam baš bio u prvom redu dok su svirale mlade rock nade, zagrijavao sam se s Karajlićem i njegovim cimerom za jednim stolom. U to nam je prišao jedan lik, onako vidno u rock euforiji, platio nam piće i to zato što smo uspjeli naći vezu… Maglajlija je on, a mati mu je Našićanka a pošto sam ja Brođanin, odmah smo tu napravili slavonsku vezu.

Osmi putnik je otvorio dio s “profesionalnim” rock bandovima, ne mogu reći da su me se dojmili jer za mene je Osmi Putnik onaj band u kojem je Gibonni pjevao, a šanse da će se Gibonni vratiti u Osmi Putnik kao što se Pero vratio u Opću Opasnost jednake su šansama da će Srbija sutra priznat Kosovo.
Stoga je pravo osvježenje bilo kad je na stage izašla Opća Opasnost.

Kad je Opća zasvirala, znam da sam se našao samo u prvom redu i da sam već dominirao u šutki svojim gabaritima i da su uz sve moguće napore vjerni rock-metalcovi ipak posustali u pokušaju da me obore i razbace kao loptu po terenu.
Momci su apsolutno genijalno svirali i napravili atmosferu koja je stvarno bila highlight večeri.

Ono što me jako razveselilo je bilo kada sam bio u prvom redu. Pero Galić pjeva, jednom rukom drži mikrofon, drugom rukom vadi objektiv mog fotoaprata iz nosa, kad me netko potapša po ramenu.
Okrenem se kad neka djevojka: – “Izvini… jel pišeš ti blog ili sam te zamjenila s nekim?”
I baš u tom trenutku razularena masa pod rock euforijom odnijela je djevojku daleko od mene, a ja sam spretno svojom rukom, dugačkom kao u orangutana privukao je nazad.
– “Jesam, ja sam Jimbo…”
– “Ma da, mislila sam da si sto ti… čitala sam tvoj blog, super si, pogotovo mi se svidjelo kad si pisao o…”
Ovo zadnje nisam čuo jer je zvučnik bio u neposrednoj blizini, raja je vrišala iz petnih žila a i ja baš nisam, da budem iskren, najtrijezniji u datom trenutku. U to je i djevojka nestala odgrnuta rajom u nekom nepoznatom smjeru, ali svejedno mi je bilo drago da me netko prepoznao i nahvalio uživo. Štaš… ego je to, od Sibira veći.
U svakom slučaju, ukoliko ta djevojka čita i ovaj post, šaljem veliki pozdrav i riječ hvale.
Hvala ti nepoznata čitateljice što se sretosmo u Žepču na festivalu.

I za kraj sam pripremio dva kratka klipića (30 sec.) s koncerta da barem malo dočaram atmosferu.
Vidimo se dogodino u Žepču, a nadam se i prije na nekom od koncerata Opće Opasnosti!
Cheers!

httpv://www.youtube.com/watch?v=HtYswqClMjc

httpv://www.youtube.com/watch?v=2E9gFiY0X9g