Samo glupi i mrtvi ne mjenjaju svoje mišljenje
Sinoć se na našem RTLu prikazivao stari James Bond film s Richardom Mooreom. I to baš ‘Live and let die’, prvi James Bond film koji sam ja ikad pogledao i po kojemu sam kasnije profilirao svoje mišljenje o liku i djelu britanskog playboy špijuna. Čak sam kao klinac i imao igračku – Bondovu utoku – mali Walter PPK na koji se mogao montirati i mali plastični prigušivač s kojim bi taj mali pištolj dobio ozbiljnu veličinu. Sve za službu Njenog Veličanstva.
Tek kad sam odrastao, godinama kasnije, shvatio sam da su obavještajci MI-6 alkoholizirani hohštapleri koji ostavljaju svoje gadgeterije po londonskim pubovima, probisvjeti koji se povalče po Balkanu izdajući se za raznorazne humanitarce… Istopila se brzo romantična slika o super heroju u smokingu. Sve za službu Njenog Interesa.
‘Živi i pusti umrijeti’ mi je, iz današnje perspektive, jedan od lošijih filmova James Bond serijala, a Roger Moore koji mi je bio najbolji Bond pao je na dno ljestvice Bondova. Tamo negdje na dnu sa Georgom Lasenbyom koji se kao James Bond u filmu čak i oženio. Oh Bože, kakav blasfemičan propust redatelja.
Jer ipak, jedan je Sean Conery, samo on može onako šarmantno škotskim naglaskom reći tajnici MI-6a: “Ješ, miš Mounipeni…”
Najnapetiji dio filma kada agent u službi Njenjog Veličanstva bježi od horde voodo mađioničara u močvarama Louisiane prekinio sam u gradu uz hladno, omiljeno miKarlovačko pivo.
U pravilu nisam pivopija, ali volim s vremena na vrijeme popiti dobro pivo. Dugi niz godina već pijem Karlovačko pivo, zadnjih pak godina silom prilika Sarajevsko, solidno pivo, ali ipak daleko ispod Karlovačkog.
Kao mladi sredjoškolac, nadobudan i masne kose počeo sam piti naravno Ožujsko, da bih nedugo zatim počeo konzumirati pivo iz Karlovca koje mi je puno bolje u datom trenutku leglo od zagrebačkog piva.
Kod nas trenutno u društvu vladaju dvije struje, Karlovačka i Ožujska s vječnim debatama (u stilu – moj tata je jači od tvog tate) koje je pivo bolje.
Karlovačka struja svoje argumente temelji na subjektivnom doživljaju okusa, a to je da je Karlovačko pivo laganog lager okusa, pitko i osvježavajuće.
Ožujska pak struja svoje argumente temelji također na subjektivnom doživljaju okusa – da je Ožujsko pivo pravog mirisa, prave pivske gorčine i pravog jačeg okusa. Oni tvrde da je Ožujsko više pivo nego Karlovačko, spoticajući pivu iz Karlovca previše vodenosti ili kako sam ja jednom davno okarakterizirao Stellu Artois – glacijalan okus (što god to značilo).
Kasnije sam u gradu sreo starog prijatelja iz djetinjstva s kojim sam počeo skupa pratiti kao klinac serijale o junaku Iana Fleminga. Sad više nismo klinci, on je oženjen čovjek sa sinom na putu.
Pričali smo tako malo o svemu, kada je došla konobarica od koje sam naručio veliko točeno pivo.
– “Ožujsko?” – upitala je, a ja sam samo nevoljko klimnuo glavom jer sam znao da ako drže točeno Ožujsko, sigurno ne drže točeno Karlovačko – takvi su valjda dealovi raznih ugostiteljskih establishmenata i pivovara, a nije mi se dalo izmišljati s nekakvim belgijskim pšeničnim pivama.
– “Danas je na TVu, zamisli, bio ‘Živi i pusti umrijeti’.” – rekoh starom prijatelju
– “Koji je to…?”
– “Ma onaj debilni kad Bond uopće ne vozi auto nego kad vozi gliser. Kad se naganjava po močvarama Louisiane.”
– “Roger Moore!”
– “E taj.”
– “Daj, da te pitam” – složi prijatelj nekakvu konspirativnu facu kao kakav Bondov zakleti neprijatelj iz organizacije SPECTRE – “Koji ti je Bond najbolji?”
– “Sean Conery.”
– “Molim? Pa prije ti je Roger Moore bio najbolji! I ti se okrećeš kako vjetar puše!”
– “Ali jedan je Conery! A samo glupaci i mrtvaci ne mjenjaju mišljenje!”
– “Mah… Moore ima najbolje fore!”
– “Starac koji parodira sam sebe… Conery je institucija.”
Rasprava se tako nastavila da ja nisam ni skontao da sam posrkao onu kriglu Ožujskog u trenu. Ono što me je jako zbunilo je bilo to što mi je ta krigla Ožujskog baš onako fino legla, kako mi već dugo vremena nije Karlovačko leglo.
Da ne bih to pripisao slučajem, popio sam još nekoliko Ožujskih i vidio da u pitanju nije bila slučajnost. Kroz svaki gutljaj piva sam počeo shvaćati argumente Ožujsko struje u društvu. Više je pivo nego Karlovačko koje je… vodenkasto i glacijalno.
Daleko od toga da je Karlovačko loše… ali je Ožujsko više pivo.
Ovo će sad u društvu donijeti nestabilnost u odnosu Ožujsko/Karlovačko lobiju, Ožujaneri će slaviti moj prelazak na “pravu stranu” i spoticati mi tzv. “zaluđenost” dok sam bio u klanu Karlovca, Karlovčani s druge strane će moj prelazak u klan Ožujskog okarakterizirati kao veleizdaju svega onoga u što smo zajedno vjerovali u uživanju piva, “popuštanju pred pritiskom nešto većeg ožujskog lobija” i ko zna čega sve ne.
Ne znam, pošto još nisam nikome rekao za svoje novo mišljenje.
Čitate ekskluzivu.
Roger Moore će piti Karlovačko, Conery Ožujsko, nad mnom će likovati uperenog prsta s riječima: “Šta smo ti rekli!?” ili “Dušo prodana!”, a ja se jedino mogu tješiti poslovicom s početka.
Cheers!
