Etno selo Stara Kapela
(u pozadini svira Berde Band, a pjeva Leonard Cohen)
U svakom slučaju valja gledat Dnevnik, makar i bila sezona kiselih krastavaca. Eto i taj rat sad što je počeo u Gruziji, pa Olimpijada u Kineziji događanja uvijek ima dakako iako se o njima redovito lakše&brže informirati putem weba da ne kažem interneta.
I tako slučajno gledajući Dnevnik, taman dok su završili ruski tenkovi i kinezijski vatrometi, ubaciše jedan onako veseli prilog jel da malo podignu gledatelje koji su možebitno potonuli nakon tužnih vijesti sa istoka nam starog.
Novinar pred tablom nekog sela stoji, i kaže: “Dobar dan, nalazimo se u eko selu Stara Kapela gdje vam ne trebaju mobiteli.”
I onda je uzeo i bacio dva mobitela iza ramena. A mobiteli vam ne trebaju zato što tamo valjda nema signala.
Mene je taj prilog zaintirgirao jako, ne zbog toga što nema signala nego zbog toga što su prikazali lijepo seoce uređeno fino da sam ja odmah poželio da se tamo preselim, istopim sav svoj escajg iliti beštek i prekujem ga u zvonca za krave. Jedno vrijeme sam se bavio mišlju da se odselim u Istru da tamo uzgajam vino i bavim se filozofijom, ali sad gledam tu Kapelu na TVu, pa što bih morao potezati daleko do Istre, mogu ovdje fino uzgajat krave i bavit se poezijom.
Ne bilo meni i mom drugu nedorečenom teško da potegnemo do 30ak kilometara udaljenog sela (pogotovo ne nakon 1000km prijeđenih u minulom vikendu).
Malo sam se potrudio pa pripremio jednu kartu koja bi trebala dočarati geografski položaj Stare Kapele u odnosu na Slavonski Brod i okolicu odnosno Požegu i okolicu.
Dakle krenete sad ovom državnom cestom D ne znam koji broj s kojom možete do Zagreba a možda čak i dalje ako vam se ne plaća cestarina za auto-cestu. No prije nego što dođete do Zagreba ili možda čak i dalje dođete u jedno živopisno selo koje se zove Batrina a meni je poznato samo po dvije stvari a to je da tu vlak Zagreb – Vinkovci staje na stanici koja se zove Batrina – Nova Kapela jer je to veza za Požegu valjda, i druga stvar je da je to selo u kojem se uzgajaju lubenice (barem tako reklamira neki lik – BATRINSKA LUBENICA 2KN). Al ja lubenice ne volim, tako da je za mene bitniji ovaj dio s vlakom Zagreb-Vinkovci i obrnuto.
Državnu cestu D ne znam ni za ovu koji broj država je svježe napravila, asflatirala, uredila i sve to lijepo napravila tako da se sad milina vozit od Batrine do Pleternice.
Do samog sela vodi mala uska cestica koja je u selu i glavni šor, a ovo je kraj sela, i prvi put u životu sam vidio da jedna cesta ovako završava. Odnosno da završava uopće. Inače ceste ne završavaju tako da je nema više. Spoje se na drugu cestu, vode u Rim… nešto… ova ovdje staje. Ili možda počinje?
Dobrodošlicu u selo su nam zaželjeli lokalni pesi
Novinar je stvarno bio u pravu, signala nema, odnosno nalazi se u tragovima.
Cijelo selo je osvijetljeno ovakvim stupovima, a ono što je zanimljivo su ovi natpisi drveni na rasvjetnim stupovima…
… naime na svakom stupu je po pjesma nekog od velikih hrvatskih pjesnika. Matoša, Šimića, Cesarića, Tadijanovića, Kozarca…
Lijepo je što su kuće obojane u živopisne boje tako da Stara Kapela malo podjeća na ona šarena sela iz pera ruskih klasika.
Možda nema signala ali ima govornica, tako da ipak selo nije komunikacijski odsječeno sa svijetom.
Kapela u Staroj Kapeli.
Škripi đeram, škripi đeram
Tko je na bunaru
E moj šore ušoreni.
Like a bird on a wire…
U Staroj Kapeli su čak i vrtni patuljici cool.
U selu postoji dakle i fini smješaj, odnosno hotelčić u kojem smo popili kavu u pravoj šokačkoj atmosferi gostoprimstva.
I uglavnom dok smo ispijali kavu uvidio sam čari seoskog turizma, pogotovo u prelijepoj Staroj Kapeli u kojoj živi 25 duša. Nije Kapela Zrče, baš suprotno i zato je dobro. Nakon Zrča ne bi bilo loše doći na vikend odmora i uživancije u apsolutnom miru i tišini slijepog crijeva Slavonije, bez mobitela, buke, prometa i interneta.
Na obroncima oko sela uređene su pješačke i biciklističke staze s odmorištima i čardacima.
A ovako izgleda jedan apartman:
Teško mi je zamisliti da na ovaj stol ne stavim notebook s priključenim mobitelom iako bih volio probati.
Ako se ikad nađete u blizini i mogućnosti da vidite ovaj biser naše županije garantiram vam da nećete pogriješiti.
Ili još bolje, ostavite blekberije, mobitele, notebooke kod kuće i pobjegnite od prljavog grada. Ponesite samo digitalac od tehnikalija. Neće vam čak trebati ni mp3 player.
One thought on “Slavonske ekloge”